Od svih varijeteta balkanske muzike jedna verzija nama najviše leži. Ritam je drugačiji, neponovljiv, jedinstven… Makedonski ritam je možda jedan i od najkomplikovanijih na svetu. Možemo reći da je makedonska muzika otvorena knjiga. Može da se pretvori u bilo šta. Ona ne pruža otpor nikome. Ona se prilagođava. Ona je spoj, tačnije mešavina grčke, turske, albanske, bugarske i srpske muzike. Ali, ne pripada niti jednoj pomenutoj naciji. Ona je univerzalna. Univerzalna i makedonska. I nije raspoložena za takmičenje. Makedonska muzika je predivna, svoj svet za sebe. Kao jedan od možda najboljih primera za sve rečeno je pesma „Makedonsko devojče“.
Iz makedonske muzike na sve strane izbijaju melanholija i usamljenost. Za jednu kulturu koja je tako isprepletana, od turske (velika imperija i kultura), preko grčkog nasleđa, albanskog uticaja, bugarske kulture, pa sve do velikog srpskog uticaja, ne bi se na prvu reklo da je toliko usamljena. Ali kad vam svi osporavaju postojanje, pa čak i očigledno autentičnu kulturu, ne preostaje vam ništa drugo nego da budete melanholični.
Tako taj veliki miks kultura stvara, paradoksalno, jednu usamljenu kulturu, tačnije čoveka koji se bori za svoje mesto i položaj u svetu. Oni se bore da dokažu svoju autentičnost, iako autentičnost izbija iz svake pore.
Melanholična makedonska muzika je možda najbolji dokaz za jednu zanimljivu tezu. Čak i kada kulture ne žele da se mešaju nastaje jedna nova kultura. Ta kultura sadrži sve uticaje, ali je ipak svoja i ničija. I tako je muzika krunski dokaz da Makedonci postoje. I te kako postoje. I da niko ne bi trebao ni smeo da svojata njihov identitet. Makedonci nisu ni naši, niti pripadaju nekom drugom. Oni su svoji, novi i drugačiji od svega što postoji.
Poslušajte jednu od mnogih verzija pesme „Makedonsko devojče“. Bend je „Balkan gipsy“, a izveli su je na koncertu u Minhenu.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.