Već posle dva odgledana filma sam pomislio da je Mišel Franko (Michel Franco) jedan od najvećih svetskih reditelja. Tek kasnije je taj žar malo splasnuo, a glavni razlog je „spoznaja“ da Franko ipak previše insistira na šoku. To se posebno vidi u poslednjem filmu „New Order“. Ipak, svakako treba pogledati intrigantnog Meksikanca. Prvo sam, igrom slučaja, video njegov, sada već pretposlednji, dugometražni film „April’s Daughter“. Ostavio je jak utisak.

Priča gledaoca postavlja u centar problema i stavlja ga na ozbiljne muke (u tome je Franko majstor). U centru drame je sukob između majke i ćerke tinejdžerke. Obe su u pravu, obe su pogrešne, obe razumemo i mrzimo. MF nam ne dozvoljava da previše budemo na jednoj strani. Ćerka tinejdžerka je trudna i rađa bebu, ali ne brine dovoljno o njoj, njena majka polako preuzima brigu o bebi, toliko da je odvaja od majke. Zvuči komplikovano, ali je sve jednostavno jer nas reditelj polako i precizno vodi kroz priču. Daje nam taman toliko vremena da se predomislimo i promenio stranu.

Na kraju je pobedilo majčinstvo u čistom obliku. Pogledajte ovaj, možda i najbolji Frankov film. Valjda jer ovde ne želi da nas u svakom trenutku, po svaku cenu, šokira.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.