Ismevanje je često besmisleno i služi samo tome da neko bude ponižen, međutim, nekada je ismevanje okrepljujuće, posebno kad mu je cilj da istera „mečku iz rupe“ iliti da kroz humor osvetli tamne tačke na telu autoriteta, bez obzira na to ko je taj autoritet. Ova metodologija najčešće se primenjuje na crkvu, a u našem slučaju na meti su se našli naučnici, ljudi koji, van svake sumnje, nešto znaju, ali su toliko kruti da ne mogu da izađu iz kruga u kome se osećaju sigurno i superiorno.
Takođe, ovde se ismeva i jedan dokumentarni podžanr, onaj gde ugledni naučnici pričaju nešto pametno o već nekoj temi. To su uglavnom teme koje zahtevaju prisustvo naučnika iz više oblasti, što znači da mudrovanja neće nedostajati.
E, sada, jedna ekipa dokumentarista je rešila da se podsmehne kako samom podžanru tako i naučnoj krutosti. Pseudodokumentarac se zove "Cunk on Life", režirao ga je Al Campbel, a napisali su ga Charlie Brooker, Ben Caudell i Erika Ehler. Zvezda je glumica Diane Morgan koja glumi Philomenu Cunk, novinarku ili prezenterku koja igra dvostruku ulogu: priča nam priču o datoj temi, u ovom slučaju se bavi fenomenom života na Zemlji, dok je u drugoj ulozi ona osoba koja intervjuiše stvarne naučnike, veoma ugledne i poznate. Većina njih se redovno pojavljuje u ozbiljnim dokumentarcima.
Ekipa je pozvala stručnjake iz različitih naučnih i društvenih oblasti. Bili su tu sveštenici, psihoanalitičari, genetičari, fizičari…
Koncept je fantastično osmišljen. Tema je život - kako je uopšte nastao život na Zemlji. O tome razgovara s najvećim živim umovima. I pitanja su vrlo logična, idu u normalnom smeru, dok ne krene ludilo. Ludilo je zapravo u tome da voditeljka postavlja pitanja kao da je dete, pomalo naivna, često glupa, zabavna… Problem je što niko ne uspeva da uđe u njen mod i nastavi razgovor kao da priča s detetom, već se svi čude, ćute, daju pametne odgovore na „glupa“ pitanja, što je jako smešno.
Šta se dešava sa svim naučnicima i genijalcima kada dobiju pitanja poput: „Da li je tačno da ljudsko telo nema kostur?“, „Da naša svest može da izađe iz nas i uđe u ogledalo?“, ili pak „Da li bi dokazivanje u Cernu bilo zanimljivije ukoliko bi unutra pekli i slaninu?“.
Sva ova luda pitanja Cunk postavlja naučnicima. I neverovatno je da su svi imali istu reakciju, pokušavali su da joj objasne da baš i nije u pravu, da joj na pristojan način objasne da ona greši. Nijedan od stručnjaka nije uspeo da prevaziđe svoj ego i upliva u njen mod, složi se sa njom i njenim ludilom i pokuša da nauči nešto. Recimo, da nađe metod kako se boriti sa ljudima koji se ne slažu sa vama oko neke teme.
Njihova ubeđenost da samo oni znaju istinu, jer su tu pozvani kao stručnjaci, im ne dozvoljava da se razvijaju u zadatom pravcu, ni intelektualno ni emotivno. A samim tim ni socijalno.
Najteže je bilo svešteniku da prizna da Bog možda ima i brata Simona koji je sve ovo stvorio ili naučniku Brianu Coxu, koji je učestvovao u otkrivanju Higsovog bozona, da se ubaci u igru. On se toliko mučio da će vam možda biti i neprijatno. Dokumentarac je kratak (71 minut), ali ne može se pogledati u dahu. Jednostavno morate praviti pauze inače vam može biti loše od toliko smeha.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.