Prenosimo sa sajta FatHipster (webmagazin).
Foto: losbitchos.com
Los Bitchos – Talkie Talkie [2024]
Los Bitchos, londonska grupa poznata po svom veselo-psihodeličnom instrumentalnom zvuku, vraća se sa novim albumom „Talkie Talkie“ i donosi jedinstvenu mešavinu zvukova koja ih karakteriše. Članice benda, poreklom iz različitih delova sveta – Agustina Ruiz (iz Urugvaja, svira klavijature), šveđanka Josefine Jonsson na bas gitari, Serra Petale (gitara, Australijanka sa turskim korenima) i za bubnjem Nic Crawshaw iz Velike Britanije, stvaraju bogatu zvučnu tapiseriju, prožetu uticajima cumbije, surf rocka i disko ritmova. Ovaj album je evolucija njihovog specifičnog stila, ali i polje eksperimentisanja sa širim spektrom zvukova i emocija.
Album „Talkie Talkie“ donosi vibrantnu mešavinu žanrova, pri čemu su pesme u suštini poziv na ples, ali sa dubljim slojevima zvučnih eksperimenata. Los Bitchos uspešno kombinuju surf gitare sa ritmovima latino muzike, ali uvode i slojeve psihodelije, što stvara osećaj putovanja kroz prostor i vreme. Muzika evocira slike leta, tropskih plaža i neprekidne zabave, ali iza te prividne lakoće krije se ozbiljan muzički rad i sofisticiranost u aranžmanima.
Album započinje pesmom „Hi!“ koja odmah uvlači slušaoca u vibrantan svet Los Bitchos. Njeni energični rifovi i optimistična atmosfera postavljaju ton koji obećava mnogo, a vesela i psihodelična tekstura gitara kreira osećaj letnje žurke koja nikad ne prestaje. Ova pesma daje albumu eksplozivan početak, ali i određuje osnovni pravac – ritmičku dinamiku i razigranost koja traje do poslednje pesme.
Nasuprot ovoj pesmi, tu je „Road“ koja unosi malo drugačiji ton – filmska i introspektivna, nudi dublji emotivni sloj, kao da nas poziva da na trenutak zastanemo usred energije albuma i osetimo malo melanholije.
„Talkie Talkie, Charlie Charlie“ donosi latino ritmove i indie senzibilitet, stvarajući zaraznu melodiju koja mami na osmeh. Pored toga, uticaji surf rocka dodaju sloj nostalgije, evocirajući bezbrižne letnje dane i atmosferu neprekidne zabave.
Pesme poput „La Bomba“ donose najveću dozu energije i pokazuju umeće benda u pravljenju eksplozivnih instrumentalnih numera. Brzi cumbia ritmovi sa gitarskim melodijama koje su i oštre i plesne, čine ovu pesmu jednom od najupečatljivijih. Iako je album pretežno optimističan, „La Bomba“ svojom ritmičkom napetošću i dinamičnim prelazima uspeva da pruži raznovrsnost. Nasuprot tome, pesme poput „Kiki, You Complete Me“ pokušavaju da iskoriste retro zvuke iz 80-ih, ali povremeno skreću u predvidljivost, gubeći na inovativnosti koja krasi veći deo albuma.
„1K!“ je pesma koja ističe funkom obojeni groove, pružajući osećaj opuštene zabave, dok sa druge strane pesme poput „Naughty Little Clove“ deluju pomalo previše sigurno u odnosu na bogatstvo eksperimentisanja prisutno na albumu. Iako donosi vedar ritam i zarazne gitarske linije, nedostaje joj hrabrost koja bi je izdvojila kao trajno zanimljivu.
Iako „Talkie Talkie“ ima trenutke u kojima bend možda ne istražuje nove teritorije u potpunosti, postoje dovoljno inovativni trenuci koji pokazuju kreativnu evoluciju. Los Bitchos ne boje se mešanja žanrova, ali možda bi album mogao biti za nijansu hrabriji u nekim delovima, kako bi se postigla potpuna emotivna i zvučna dubina.
Bilo kako bilo, album „Talkie Talkie“ zadržava publiku na plesnom podijumu, sa dovoljno momenta koji osvežavaju i inspirišu. Dok slušaoci očekuju novi korak ovog benda, pesme poput „La Bomba“ i „Road“ pokazuju da Los Bitchos tek počinju da istražuju zvučne pejzaže, a ono što dolazi može biti još uzbudljivije.
Napisao Son of a Thunder. Preuzeto s prijateljskog sajta FatHipster.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.