Linč važi za čudnog reditelja, ali to i nije baš tačno. On je snimao vrlo čudne filmove, ali su tu i klasične priče, klasične u linčovskim okvrima. Nije uvek išao u ekstrem, iako za njega važi da je ekstreman. S ove distance izgleda kao da je pažljivo birao kada će snimati filmove koje mogu pogledati i oni koji nisu zagriženi fanovi. Tako je uvlačio publiku u svoj svet. Jedan narativni film može lako odvesti gledaoca u svet u kome više nema granica.

U „čudne“ možemo ubrojati sledeće filmove: Eraserhead, Dune, Blue Velvet, Twin Peaks: Fire Walk with Me, Lost Highway, Mulholland Drive i Inland Empire; dok su klasično ispričane priče: The Elephant Man, Wild at Heart i The Straight Story.

Linč je bio strastveni pušač, često je govorio o pušenju, ispijanju kafa i krofnama. Po svemu sudeći pušenje ga je i ubilo. Prvo su došle vesti da mu pluća ne rade kako treba, da ne može da ustane iz kreveta. Potom je stigla vest da je jedan od najznačajnijih reditelja našeg doba umro.

Linč nije snimao celovečernje filmove skoro 20 godina. Ipak, toliko je materijala u njegovim filmovima da je i ovih desetak naslova dovoljno.

Dejvid Linč nije hteo da objašnjava svoje filmove, bez dvojbe je odbijao da odgovara na takva pitanja. Kako sam tvrdi, svi ti slojevi koje su tumači dodavali samo su njihova konstrukcija, njegova namera nije bila da snima film o svemu tome što je naknadno dodato. Linč je svoje filmove tumačio vrlo jednostavno, samo par polaznih tačaka koje ga potom vode u svet asocijacija. Šta one znače, Linča nije zanimalo, a ne bi trebalo da zanima ni gledaoce. Polazišne tačke su jednostavne: pesma, crveni karmin, uho. I eto ga film. Tako lako.

10. Dune

Linč je upao kao zamena u ovaj film, što nikako nije dobro. Iako je ovo gledljiv film, koji se može i tumačiti, nekako je ispao pomalo nespretno urađen. Nedostaje ono linčovsko, apsurdno, uvrnuto, ali tako privlačno.

Trejler pogledajte ovde.

9. The Elephant Man

Klasična priča o čudnom liku. Ovo je drugi Linčov film. Urađen je na osnovu stvarnih događaja, tačnije, na osnovu priče čoveka koji je stvarno postojao. Priča jeste bizarna. Takođe je i poučna jer govori o odnosu prema drugačijem, prema drugom. Filmu nedostaju slojevi koji su, ako ćemo linčovski, do kraja otvoreni za tumačenja.

Trejler pogledajte ovde.

8. Inland Empire

Poslednji Linčov celovečernji film. Ako je „Čovek slon“ previše jasan, ovaj je toliko nejasan, maglovit i otvoren za tumačenja, da ga je teško „uhvatiti“. Od toliko mogućnosti da se postavi pitanje, na kraju gledalac ne zna da postavi niti jedno. Ili samo ja nisam uspeo da pronađem ključ za čitanje…

Trejler pogledajte ovde.

7. Twin Peaks: Fire Walk with Me

Nakon serije „Twin Peaks“, koja je promenila televizijski dramski program iz temelja, Linč je snimio film u kome je ispričao događaje pre početka radnje u samoj seriji – poslednje dana Lore Palmer. To je mračan film, bez humora koji se provlačio kroz seriju. Linč ulazi u glave stanovnika malog grada i prikazuje da i obično može biti nadrealno.

Trejler pogledajte ovde.

6. The Straight Story

Ponovo film zasnovan na biografskim osnovama i ponovo klasična priča, ovde Linč ne prelazi niti jednu granicu. Veliki reditelj je snimio dirljiv film, ispričao je priču o opraštanju, upornosti, ljubavi. To je neobičan road movie, stariji gospodin na kosilici prelazi skoro 400 kilometara kako bi video bolesnog brata, s kojim, uzgred, ne razgovara godinama. Najbolji Linčov nelinčovski film.

Trejler pogledajte ovde.

5. Eraserhead

Debi. I to kakav debi. U ovom filmu Linč je postavio scenu za ono što ćemo zvati linčovskim. Postavka je jednostavna: nekoliko asocijacija koje mogu, a ne moraju biti povezane s bilo čim stvarnim. Rezultat je komplikovan. Svako ga može čitati kako hoće. Na tome i sam Linč insistira. Svaki gledalac treba da tumači njegove filmove kako želi, ako je moguće potpuno drugačije od svega što je čuo i pročitao.

Trejler pogledajte ovde.

4. Wild at Heart

Još jedna klasično ispričana priča. I ovde istražuje mračnu stranu, ali ovde to radi bez asocijativnih posrednika. Direktan je i brutalan. Ukratko ovaj bi se mogao opisati kao Linčovo viđenje „Romea i Julije“ i „Čarobnjaka iz Oza“. Kod Linča sve može, samo treba zamisliti…

Trejler pogledajte ovde.

3. Blue Velvet

Kada je Linč pričao o ovom filmu sve je izgledalo tako lako. Mogli ste steći utisak da i vi možete snimati remek-dela. Sve je počelo samo s tri ideje, pričao je Linč. Prva je zapravo osećaj i rečenica, sam naslov filma. Druga ideja, tačnije slika, odnosi se na ljudsko uvo koje leži u travi. Treća ideja bila je pesma Bobija Vintona (Bobby Vinton) Blue Velvet. I to je to. Gotov film.

Tako je počelo stvaranje jednog od najnasilnijih filmova koji su uspeli da dođu do šire publike. Mračna atmosfera vas tera da se sakrijete, da nestanete. Svet je pun nasilja i vi morate živeti s tim, ali, možda možete pronaći i lepotu u svemu tome. Linč nam ne dopušta da njegovu umetnost čitamo samo iz jednog ugla, on od nas očekuje da svaki put kada gledamo njegov film u glavi snimimo svoju verziju.

Trejler pogledajte ovde.

2. Lost Highway

Priča o identitetu i svakako nasilju. Bez toga ne može. Teško je tumačiti Linčove filmove, naravno, mislim na ove koje smo nazvali čudnima. Čak mislim da treba pratiti autorove instrukcije i ne tumačiti ih uopšte. To je teško jer vam se tokom gledanja rađa toliko asocijacija da ih nekako morate složiti, odnosno, tumačiti. Možda je najbolje prepustiti se slikama, bez želje da se one razumeju, bez potrebe da se racionalizuju. Možda samo treba upiti sve što je Linč ponudio i onda potom, kasnije, to iskustvo gledanja njegovih filma ugraditi u neki drugi sistem. U zavisnosti od toga koliko ste puta prizvali nešto iz konkretnog filma, toliko je film dobar. Ovo je jedan od najboljih, u mom slučaju ne najbolji.

Trejler pogledajte ovde.

1. Mulholland Drive

Ovo je film o kome možete pročitati beskrajno mnogo interpretacija. Linč je svaki put odbijao da kaže i jednu jedinu reč koja bi mogla biti protumačena kao objašnjenje ili čitanje filma. Samo je govorio da film ima razumljivu i koherentnu priču, za razliku od ranijih filmova. Ta se izjava može čitati kao provokacija, ali i kao odgovor na mnogobrojna pitanja o značenju filma. Možda je „Mulholland Drive“ film koji je među kritičarima i ljubiteljima filma najviše tumačen, a uz to su tumačenja zahvatila toliko širok spektar tema da bi se moglo da zaključiti da je Linč u film utkao celokupno ljudsko znanje, što naravno nije moguće, niti je to bila njegova ambicija. Ali, ako bi na jedno mesto stavili sva tumačenja, sigurno bi obuhvatili sve glavne tokove ljudske misli.

Linč nije mogao misliti o toliko stvari u isto vreme, a tek što nije mogao sve staviti u celovečernji film. Zato ga je sve to sigurno zabavljalo. U njegovoj glavi sve je bilo jasno i na mestu. A on je, onako skroman kada govori o svojim delima, sigurno pošao od nekoliko ideja ili slika, a potom je sve prepustio intuiciji i glumcima.

Nemam objektivne kriterijume za stavljanje ovog filma na prvo mesto. Cela lista je napravljena intuitivno, valjda je Linč od nas gledalaca to i hteo – da njegove filmove gledamo onako kako ih je on pravio…

Trejler pogledajte ovde.

Pogledajte i druga Lava LAB odbrojavanja ovde.