Sve mi je konfuzno… s’ brda s’ dola, ni ‘vamo, ni tamo…
Srbija se nalazi u ozbiljnoj političkoj krizi, a od rešenja ni traga…
U stvari nude nam se, uslovno rečeno, dva rešenja za izlazak iz ovoga u čemu se nalazimo.
Prvo rešenje nam nudi predsednik države, u formi tzv. savetodavnog referenduma o njegovom poverenju, pa ako narod na referendumu kaže da mu ne veruje, onda će on da podnese ostavku! Na ovaj predlog, poslanici vladajućeg SNS-a su promptno odreagovali, dostavljajući skupštini Srbije 100 potpisa kojima podržavaju zahtev opozicije za raspisivanje savetodavnog referenduma! Kakav zahtev opozicije, nikom nije jasno, s obzirom da opozicija niti je pominjala bilo kakav referendum, niti je podnela zahtev skupštini za bilo šta slično tome… Doduše, vladajuća većina ima sasvim dovoljno poslanika, da sama bez učešća opozicije predloži pa i izglasa održavanje referenduma… Veći problem je što, ovakav referendum uopšte ne bio u skladu sa Ustavom RS, jer mandat predsednika ne prestaje na ovaj način… Mandat predsedniku prestaje razrešenjem, tako što skupština RS donosi, dvotrećinskom većinom, odluku o razrešenju. Da bi uopšte moglo da se predloži razrešenje predsednika republike, nužan uslov je da Ustavni sud utvrdi da je predsednik prekršio neku od odredbi Ustava. Drugi način prestanka funkcije predsednika države je ostavka. Njegov lični čin… Imamo i treću moguću situaciju, a to bi bila nemogućnost obavljanja funkcije usled više sile… Jasno je da Ustav ne predviđa referendum kao mogućnost… no…
Drugo rešenje nam nudi opozicija, predlažući tzv. „prelaznu” vladu, čiji bi primarni cilj bio uspostavljanje fer izbornih uslova… I ovo je manje više sve što smo od opozicije čuli… Šta podrazumeva fer izborne uslove i na koji način bi se došlo do njih (konsenzusom, preglasavanjem, oktroisanjem) nije nam pojašnjeno… Ne znamo ni ko bi činio prelaznu vladu ni na koji način bi ona bila konstituisana… Da li bi prelaznu vladu činila samo opozicija? Ili bi bila u sadejstvu sa vladajućom garniturom stranaka? Na koji način bi se utvrdio broj članova vlade? Kome bi pripao koji resor? Da li bi imala inokosne ministre, ili bi se radilo o koministarskim funkcijama? Ko je premijer, kako radi vlada? Konsenzusom ili preglasavanjem? Da li bi izborni zakoni ostali isti, a izborni uslovi bi se poboljšavali podzakonskim aktima, ili nam je potreban potpuno novi set izbornih zakona? U kom roku bi se sve ovo dešavalo? Milion pitanja, a čak ni reči o svemu tome…
Neverovatno je da čak ni unutar opozicionih političkih organizacija (stranaka, pokreta, aktivista) nema političkog dijaloga koji bi artikulisao jasnu misao za izlazak iz političke krize… O dijalogu sa predstavnicima vlasti u takvoj situaciji iluzorno je i razmišljati!
Pitate se zašto vam sve ovo pišem?
Pa jako se zakomplikovalo… Studenti, zajedno sa građanima koji ih podržavaju jesu snaga ove zemlje, jesu talas promene, ali (nažalost) nisu rešenje… Rešenje podrazumeva političke stranke, ili bar politički angažovane pojedince… Jasnu i artikulisanu političku agendu i jasne ljude koji će je sprovesti!
Na sve ovo, situacija u Srbiji preti da ozbiljno eskalira! Studentkinju Sonju P. su prilikom protesta u Beogradu, na pešačkom prelazu umalo ubili onim automobilom! U Novom Sadu je na studente potezan nož… Nije daleko da (ne daj bože) padne krv, a onda nema rešenja koje će biti dobro za bilo koju stranu!
Misli mi je prekinula vest da je Viši sud u Beogradu doneo odluku kojom je faktički suspendovao obustavu rada advokata… Advokat Petronijević je 20.01.2025. podneo tužbu protiv Advokatske Komore Srbije, kojom je tražio poništaj odluke o sedmodnevnoj obustavi rada kao nezakonite. Do donošenja odluke suda, advokat Petronijević je tražio privremenu meru kojom će predmetna Odluka (o obustavi rada) biti izuzeta od primene, sve do donošenja konačne sudske odluke!
Tužba je sudu predate 20. januara. Sud je ovu tužbu primio na pisarnicu, i zajedno sa svim ostalim podnescima (ako ih je bilo) uputio na raspored, u skladu sa planom rada suda. Potom je sud odredio sudiju koji će da postupa po ovoj tužbi, taj sudija očigledno nije imao od ranije zakazane predmete, ili pak nije imao nikakvog drugog, starijeg (pa time i prečeg) posla, pa je jel’ te, kako to zakon i nalaže taj sudija pročitao tužbu kolege Petronijevića sve sa privremenom merom.
Mora da je sudija bio fasciniran važnošću predmeta, jer je odmah posle čitanja i doneo odluku o istom (odnosno da se ne lažemo odluka je doneta o privremenoj meri), pa je tu odluku (o privremenoj meri), sve sa obrazloženjem svojih stavova, izdiktirao daktilografu (zapisničaru).
Potom je ova odluka odštampana i potpisana, na nju je stavljen i pečat suda, te je u dovoljnom broju primeraka vraćena nazad u sudsku pisarnicu. Iz pisarnice je ova sudska odluka poslata tuženom – Advokatskoj komori Srbije i tužiocu advokatu Petronijeviću, a kako vidim na društvenim mrežama, bar jedno od ovo dvoje (da l’ tužilac Petronijević, ili tužena AKS) odluku suda o privremenoj meri je i primila. Verovali ili ne, sve ovo se desilo na svetog Jovana, leta gospodnjeg 2025., za otprilike 4-5 sati!!!
Ja za ekspresniji rad suda nikada nisam čuo! Čak ni u pritvorskim predmetima!
Sad će zli jezici reći, uvek prigovaraš na sporost i neefikasnost rada u sudstvu, a sad kad su efikasni, smeta ti i to, pa odluči se!
Nije… ne prigovaram, ni slučajno! Nego kako sam i rekao na početku, skroz sam konfuzan, više ni sam ne znam šta da mislim… Sve mi nekako s’ brda s’ dola… ni tamo ni ‘vamo…
P.S.
Skrenuću pažnju da su advokati privatnici i da za razliku od prosvetnih radnika, medicinskih radnika, radnika pošte, ili EPS-a, kada ne rade (odnosno kada su u obustavi rada, ili štrajku) nemaju nikakvu zaradu, niti imaju bilo kakve prihode! Moram istaći da se ova profesija, zarad višeg cilja (slobode i demokratije) odrekla sopstvenih prihoda, pa time i egzistencije svojih porodica… Toliko o “bezdušnim”, “beskrupuloznim” i “zlim” advokatima…
P.S.S.
I evo dana 21. januara smo dobili crvenu (krvavu?) šaku koja pokazuje srednji prst… Iscrtan je ceo grad! Čak i dvorišta škola! Ovo će sigurno da relaksira situaciju… Zaista, lepša poruka mira i tolerancije nije mogla da se uputi! Demokratija na delu!
I to nisu crtali neki pankeri, anarhisti, buntovnici… I nije upućeno režimu… Srednji prst krvave ruke je poruka koju nam je uputila vlast… Ne pristajem!!!