Gde god da čujete te čudne zvuke udaranja, zavijanja, lupkanja… bez greške ćete znati koja je to muzika. Enio Morikone (Ennio Morricone) je toliko prepoznatljiv filmski kompozitor da je nekada dovoljno par sekundi da prepoznate njegove legendarne pasaže.

Kada čujete muziku odmah možete da zamislite Klinta Istvuda, u pustinji, kako se bori s već nekim negativcima.

Ovaj italijanski kompozitor pisao je muziku za reditelje širom sveta, ali je najviše sarađivao sa Serđom Leonem.

Morikone ne koristi samo klasične simfonijske muzičke instrumente, već uvek ubacuje nešto van okvira, ali ipak vam prija dok slušate. On je majstor atmosfere, ali je i neverovatan i kada treba pojačati dramatičnu scenu. Morikone je uspeo da ode korak dalje, on je filmove koji su već itekako bili ozbiljno napisani uspeo da napravi još ozbiljnijima i dramatičnijima, možda i više nego što je reditelj očekivao.

Serđo Leone (Sergio Leone) potiče iz filmske porodice. Publika ga zna po vestern filmovima, koje je snimao u Evropi, dok je kajmak slave skidao u Americi. Leone je čak razvio nov žanr vesterna koji je nazvan „špageti vestern“ (Spaghetti Western).

Svetsku slavu je stekao pošto je snimio čuvenu trilogiju – „A Fistful of Dollars“ (1964), „For a Few Dollars More“ (1965) i „The Good, the Bad and the Ugly“ (1966). Tri filma, iz godine u godinu, snimao je trio fantastiko: Leone, Istvud, Morikone.

Kompozitor je, kao i Leone, rođen u Rimu. Od malena je bio okružen muzikom i filmom. Morikone je sebi postavio visoke standarde – muzika je morala biti savršeno uklopljena u priču, bez obzira na to kakva je priča, da li je sama muzika komplikovana ili jednostavna. Ništa nije bilo važnije od dela koje je stvarao i to u službi višeg cilja – celokupnog filmskog utiska.

Kada ne biste gledali film, kada bi samo slušali muziku verujem da bi barem jednu scenu mogli da rekonstruišete. Toliko je uverljiv Morikone u muzičkom portretisanju onoga što se odvija na velikom platnu.

Danas vam preporučujemo izvođenje glavne teme iz filma „Dobar, loš, zao“  (The Good, the Bad and the Ugly) u interpretaciji „Danskog simfonijskog orkestra“. I to kakvoj interpretaciji. Dok gledate kako muzičari sviraju na svim tim instrumentima koji ne pripadaju simfonijskom orkestru možete ponovo videti sve te čuvene scene, ali u glavi. Morikone je pravio muziku koja se s punim pravom može nazvati filmskom. Nema mnogo takvih kompozitora.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.