Civilizacija se teško dostiže, a lako se gubi. Dovoljno je nekolicini budala dati prostor, u ovom slučaju medijski, i to je to. Počinje sunovrat, povratak u varvarstvo. Kako će se taj pad ispoljiti – pitanje je stila i okolnosti. Jasno je da na kraju tog procesa, ako ga neko ne zaustavi, od civilizacije neće ostati ništa. Devedesetih smo to gledali uživo. To malo zdravog tkiva što je ostalo uspelo je da nas vrati u kakvu-takvu normalu. Potom smo 2012. ponovo krenuli putem beznađa. Na svu tu muku došle su i društvene mreže; na scenu je stupilo novinarstvo bez novinara i urednika, nauka bez naučnika, misli bez razmišljanja, znanje bez čitanja… Mace i kuce zamenjene su budalama raznih vrsta. Simpatične životinje i smešne slike brzo su otišle u drugi plan.
Sklonost društva ka varvarstvu svih vidova i oblika, u kombinaciji s neograničenom količinom prvorazredne gluposti, polako nas gura u mrak. I pazite gde je počelo prvorazredno mračenje − u Srpskoj Atini, Novom Sadu, gradu kulturnih i obrazovanih ljudi koji vas ljubazno pozdravljaju na ulici, gradu višedecenijskih članova biblioteke. E, da, ti naši antiheroji su mladi ljudi. Grad je pun njihove, uglavnom male dece, što i nije opšti srpski trend.
Upravo su ti mladi roditelji prava lokomotiva na putu za ništavilo. U Novom Sadu, MMR vakcinu (protiv malih boginja, zaušaka i rubele) primilo je 24,4 odsto dece. Daleko ispod nacionalnog proseka od 74,8 odsto.
Sklonost anticivilizacijskom ponašanju zahvatila je neke doktore – to govore i sami lekari, posebno odgovorni epidemiolozi. Rezultat je zastrašujući, ali objavljivanje tih podataka nije izazvalo skoro nikakvu reakciju javnosti. Nisu pokrenute nikakve akcije, nije bilo okruglih stolova, protesta i osude. Ni država se ne bavi tim problemom; čak kao da prećutno, ili ponekad glasno, podržava ludilo.
Izvesno je da država snosi krivicu u barem dva segmenta. Najpre, zato što ne kažnjava pedijatre i direktore domova zdravlja koji podstiču roditelje da izbegavaju vakcinaciju dece. S druge strane, mogu biti kažnjeni oni lekari koji ne objašnjavaju roditeljima da odluke ne bi smeli donositi na osnovu Fejsbuk „disertacija“.
Drugi deo krivice države odnosi se na odnos prema famoznim medijima. Srpski mediji, čast izuzecima, ne razlikuju se mnogo od internet mreža – čak su u nekim segmentima i gori, mnogo gori. Administratori na socijalnim mrežama ponekad gase profile ekstremistima koji zagovaraju svakakve gluposti. Nikakvih zabrana, međutim, nema u centralnim TV emisijama i na naslovnim stranama ovdašnjih medija. Isti ti ludaci glavni su gosti, a neki su i deo studijskog i redakcijskog inventara.
Od početka civilizacije (nastanak grada i potom pisma) – čovečanstvo more virusi. Ljudi su vekovima čekali spas, a dočekali su ga, bar delimično, kad su pronađene vakcine. Virusi stalno mutiraju, a javljaju se i novi. Timovi naučnika i doktora smišljaju odgovore u vidu vakcina. To je neprestana borba s virusima, borba za duži i kvalitetniji život ljudi. Na početku masovnih vakcinacija jeste bilo otpora, ali rezultati su razrešili sve dileme.
Ovdašnji civilizacijski proces dostigao je vrhunac u vreme upokojene SFRJ, kad su i iskorenjene mnoge bolesti. Međutim, proces varvarizacije uzeo je maha, pa nam se sad polako vraćaju bolesti za koje smo mislili da su deo medicinske istorije.
Put u iracionalno otpočeo je kad su u javni prostor prodrli ljudi koji su razne budalaštine dotad mogli skandirati samo u marginalnim kafanama. Pitanje je može li se društvo vakcinisati protiv tih virusa. Utisak je da društvo nije dovoljno zrelo da samo to uradi – potrebna mu je pomoć države. Nažalost, u našem slučaju, jedini efikasni lek (država) gori je i od same bolesti.
Zbog toga su nam potrebne jake i efikasne vakcine. Podsetite se kako je iskorenjena variola vera. Problem je rešen za dva meseca. Mere iz 1972. brzo su uništile epidemiju velikih boginja. Možda bismo taj recept mogli primeniti i u slučaju epidemije budala.