Film (Synecdoche, New York) koji treba pogledati, ne samo ako ste filmofil, već kao neobično životno iskustvo. Zato ga i preporučujem. Inače je težak za gledanje, u nekim trenucima i nepodnošljiv. Prvo, film u nazivu ima stilsku figuru; drugo, vreme teče potpuno sumanuto; treće, nije moguće prepričati radnju; četvrto, prvu polovinu filma pokušavamo da ne poludimo od bolesti glavnog junaka, koje u drugoj polovini volšebno nestaju; itakodalje, itakobliže. Drugim rečima ništa od navedenog ne preporučuje ovaj film za gledanje.

Sve ono što ga preporučuje kao važno iskustvo desiće se nekoliko dana ili nedelja kasnije, kada se gledaocu, uz uslov da je izdržao do kraja (dva sata), misli nekako slože u iole normalan tok.

Zato u većini kritika piše da se mora gledati dva puta. Jer tek kad se složi vredi ponovo videti šta se zapravo dogodilo.

Sinegdoha je hangar u kome autor pozorišne predstave gradi mali Njujork u kome se gluma i život spajaju u jednu celinu koju nije moguće razmrsiti. Glavni junak (igra ga neverovatni Philip Seymour Hoffman) pokušava da dostigne besmrtnost tako što će uradi nešto veliko, nešto što će ga upisati u istoriju pozorišta, što će mu obezbediti mesto pored Šekspira, Bruka, Stanislavskog… U tom pokušaju se gubi, a pre svega gubi osećaj za vreme. Nedelju dana ili sedam godina, njemu je to isto. Tokom prvog gledanja se očekuje neko objašnjenje, bilo koje, ali ga reditelj ne daje. Tek kasnije, možda neko i ranije, shvatam da je gledalac postavljen u glavu glavnog junaka, zato i ne može da objasni neobični protok vremena.

Ovo je i film o razočarenjima, smrti, večnosti, o samom postojanju, o umetnosti, o razlikama i sličnostima između života i umetnosti, takođe i o samom prostoru, koji je integralni deo priče. Ovo je, ukratko, vrlo ambiciozan film, koji pokušavao da obuhvati ogromni deo stvarnosti i to ne da bi je objasnio, već da bi postavio pitanja.

Film je režirao Čarli Kaufman (Charlie Kaufman), možda i jedina velika zvezda među scenaristima. Njegov rukopis ćete lako prepoznati i kad ga drugi režiraju: Adaptation, Confessions of a Dangerous Mind, Eternal Sunshine of the Spotless Mind… Synecdoche, New York je, naravno, napisao i režirao (ovo mu je debi).