Kolumne koje slede zamišljene su kao svojevrsni dijalog. Zamisao je da dvojica prijatelja, ideološki na suprotnim stranama, ispisuju svoja promišljanja o društvu, politici, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ideja je da se na jednom mestu mogu pročitati suprotstavljena mišljenja. Dijalog je, u bilo kojoj formi, u današnjoj Srbiji retka životinja, pred izumiranjem.

Gde su naše pare?

5. 05. 2023. | Kolumne, Tekstovi

Kao i svakih par godina u nazad (što bi rekli ciklično, kao mesečeve mene) čitam vest da će Amerika bankrotirati. Poslednja vest kaže: ako se do 30.06. ne usvoji zakon kojim se povećava dozvoljeni limit zaduženja, sledi bankrot… Najveći kreditor (poverilac SAD-a) su Federalne rezerve.

U vrlo sličnoj situaciji su i najveće zapadne ekonomije. Sve države G7 su zadužene, a najveći poverioci su one same, odnosno njihove banke. Sve to me nešto navelo na razmišljanje. I to u dva pravca.

Prvo, simptomatično je da Srbija sve svoje devizne rezerve, drži u bankama van Srbije, odnosno u „stranim“ bankama. Na ovaj način, neke treće banke, nekih trećih zemalja (bez obzira gde se one nalazile) zarađuju na našim parama i ostvaruju enormene profite, samo zbog plasmana naših deviznih rezeri na bankarskom tržištu, dok se nama isplaćuju minimalne, ili pak nikakve kamate na deponovana sredstva.

U odnosu na realnu inflaciju, naš novac, odnosno naše devizne rezerve, samo gube vrednost, odnosno, za istu količinu deviznih rezevi, možemo da ostvarimo manje investicija, ili pak da vratimo manje dugova…

S druge strane, Srbija se zadužuje u devizama, takođe u inostranstvu, kod stranih kreditora, po kamatnim stopama koje tog momenta vladaju na tržištu (odslikavajući naš kreditni rejting) i daleko prelaze visinu kamate koja se dobija na deponovane devizne rezerve. Sav prihod ide stranim bankama, koje nam pozajmljuju novac, samo i jedino da bi zaradile.

Čini se, da kao prvo, s obzirom da se devizne rezerve ne nalaze u Srbiji, već se čuvaju na nekom drugom mestu, one i ne predstavljaju nikakve rezerve (u finansijskom, a posebno u monetarnom smislu). Rezerve su, dakle, nedostupne za raspolaganje u momentu potrebe, odnosno, odmah (ne možemo da kažemo dajte nam sutra 50 miliona, već mora da se sačeka da sredstva budu dostupna) i predstavljaju klasičnu (ukazujem i vrlo nepovoljnu) štednju. Takođe, s obzirom da naš novac nije u Srbiji, podložan je „zamrzavanju“, pa čak i konfiskovanju (vidimo primer Rusije i njenog novca u inostranstvu, a na isti način se preti i Kini).

Nešto razmišljam, zašto se naše devizne rezerve ne čuvaju u Srbiji, kod domaćih banaka? Šta bi se desilo da se kojim slučajem, sve devizne rezerve Republike Srbije nalaze u Srbiji i da su deponovane kod domaćih banaka?

Naše banke nemaju novac da kreditiraju našu privredu, dok strane banke to suštinski rade našim novcem. Potpuno je nerazumno, a zasigurno i ekonomski neisplativo, zaduživati se kod stranih banaka, u devizama, vraćati te kredite takođe u devizama, a na sopstvene devize dobijati tzv. „ležarinu“ (odnosno kamatu na depozite po viđenju).

Čuvanjem sopstvenog kapitala (deviznih rezervi) u domaćim bankama, ne samo da bi se domaćoj privredi omogućio lakši pristup sredstvima, nego bi se privreda kreditirala pod povoljnijim, da ne kažemo konkuretnim uslovima. Ovo bi omogućilo i bankarsko poslovanje i zaduživanje u dinarima, kao najjeftinije i najracionalnije rešenje, posebno u kratkoročnim poslovima.

Ukazao bih i da je Srbija sama sebi zabranila da se zadužuje kod sopstvene centralne banke! Zamislite šta bi se desilo u SAD-u da ne smeju da se zaduže kod FED-a?

Sad zamislimo, šta bi se desilo da se Srbija, u odnosu na postojeće devizne rezerve (uz uslov da se čuvaju u domaćim bankama), zaduži kod NBS (kao centralne banke, identično kao i FED) na recimo period od pet godina i to u dinarima, za završetak najvitalnijih infrastrukturnih projekata (recimo rekonstrukcija EPS-a, putna i železnička infrastruktura)? Ugovara se promenljiva kamatna stopa u skladu sa inflacijom i realnim kursom dinara? Bez enormnih kamata od kojih žive kreditori? Naša banka pozajmi novac našim privrednicima, za posao koji se završava u Srbiji. I svi profiti takođe ostanu u Srbiji i još se na sve plati porez, takođe u Srbiji!

Još kada bi se recimo ukupan platni promet vratio pod okrilje Države i izmestio iz komercijlnih banaka u Trezor…

Prosto je neverovatno da niko nije otvorio ovu temu, niti je o njoj iko diskutovao na logičkoj, a kamo li na poslovnoj ili naučnoj osnovi. Sistem koji nam je u amanet ostavio Mlađan Dinkić predstavlja svetu kravu za NBS i kompletan bankarski, pa i finansijski sistem u Srbiji!

Zasigurno nisam stručan, zasigurno nešto ne znam, možda sam i glup, ali ne pristajem!

Boško Orlić

Pogledajte i druge Lava LAB kolumne ovde.