Sasvim lagano, skoro niotkuda, sevnula je iskra slobode na srpskim univerzitetima.
Srpski studenti su, od tog čuvenog protesta 96/97. godine, pa preko opštenarodnog bunta 2000. (u kome je ipak vodeću ulogu odigrala srpska mladež, posebno kroz Otpor), bili skoro potpuno nevidljivi, pa čak i marginalizovani. Osim par sporadičnih akcija, koje su ih se lično ticale (afera doktorat i lok daun studentskog grada) studenti su uglavnom potpuno nezainteresovani za dešavanja u Srbiji.
Neću da kažem da u protestima protiv litijuma, ili u šetnjama zbog tragedija u Ribnikaru i Duboni nije bilo mladih ljudi, nego da se ti mladi ljudi nisu predstavljali kao „studenti“. Centar njihove borbe nije bio vezan za Univerzitet, niti je karakter njihovog nezadovoljstva izvirao iz akademskog statusa.
Skoro da smo pomislili (možda čak i bili ubeđeni) da je generacija Z izgubila osnovnu odliku mladosti – suprotstavljanje autoritetu! Činilo se da je „misija“ Instagram i Tik-Tok uspešno obavila zadatak, potpuno obezvoljivši hiljade budućih inelektualaca! Činilo nam se, da osim sporadičnih „nezadovoljnika“ (uvek ih je bilo i uvek će i biti) većina srpske mladeži nema odnos prema svom mestu u društvu, niti ima želju da učestvuje u dnevno-političkoj raspodeli beznađa.
Kao da su imali neviđen transfer blama sa nas „matoraca“ na njih, pa k’o vele, bolje da me ni nema u tom društvu i onako je sve blato i mulj!
I tako sve do pre neki dan… Stvarno neprimetno, gotovo da nije bilo ni vredno pomena…
I onda jedna jedina greškica… jedan naizgled mali, ali nepromišljen potez bacio je varnicu, a ona lagano prerasta u požar.
Grupa „nepoznatih“ i „maskiranih“ lica je, prilikom akcije Zastani Srbijo, vređala i fizički nasrnula na ljude okupljene ispred Fakulteta Dramskih Umetnosti Univerziteta u Beogradu.
Ti demonstranti su, ako ćemo pravo, sprečavali „slučajne“ prolaznike da idu svojim putem, pa je taj „miran“, „nenasilan“ i maskiran svet (prolaznici), koji je baš tada krenuo na neko jako-jako bitno mesto, imao puno „pravo“ da vređa demonstrante i da „omogući“ sebi, zbog tih okupljača, do tada nemoguć prolaz! Fizički, naravno…
Što bi predsednik države rekao, pa šta?
Pa, eto ništa…
Osim što su ti demonstranti, odnosno „rušitelji države“ i „prizivači rata“ a ne rada, koji su se okupili ispred FDU-a, bili studenti…
Pa su se, posle tog fizičkog napada od strane „mirnog“ i „užurbanog“ sveta, njihove kolege sa fakulteta (takođe studenti) usudile da ih podrže, iako sami do tada nisu protestvovali…
Pa su pronašli te „mirne“, „nepoznate“ i „maskirane“, a jednovremeno i „užurbane“ građane, pa su objavili njihova imena i fotografije (kad već organi reda nisu uspeli da ih identifikuju), pa su tražili od nadležnih da ih procesuiraju…
Pa i od tog, što bi predsednik rekao, ne bi ništa!
Pa eto, ništa…
Iz i zbog tog „ništa“, podigao se pored Dramskog, prvo Filozofski, Pravni i Filološki fakultet. Pa Fakultet tehničkih nauka, pa Političke nauke, pa po prvi put (u „novijoj“ istoriji) i FON…
Pa je sa Univerziteta u Beogradu, plamen donet u Niš…
Univerzitet u Nišu je tu baklju prosledio u Novi Sad, a iz Novog Sada je krenula ka Kragujevcu!
I odjednom, gotovo svi fakulteti po Srbiji su u blokadi! Na dan pisanja ovog teksta, ukupno 32 fakulteta na sva četiri državna Univerziteta!
Milenijalci izgubljene generacije X nezaustavljivo postaju Studenti!
Ostavljaju te Instagrame, Diskorde i Tik-Tokove i pokazuju svima nama, da ne samo da su svesni sveta u kome žive, nego ne žele da trpe poniženja! Odjednom, otvoreno pokazuju da ih je blam od svih nas i da oni tu sramotu ne žele da žive!
Odjednom, zbog njih (!!!) i zajedno sa njima, Srbija postaje svesna da ima i profesore! A ti profesori se setiše da su tu zbog studenata i da su Univerzitet samo i jedino studenti!
Gotovo ni od kuda, od jednom se pojaviše i đaci… Prvo Karlovačke, pa Zmaj Jovine gimnazije… Sa njima su i nastavanici, a zbog nastavnika i bivši đaci!
I tako… jedna mala varnica napravi požar!
Upalila se baklja slobode, a nose je najslobodniji od svih nas!
Sve što mogu da kažem je DOBRO DOŠLI! Samo sa VAMA sve ovo može da ima smisla!