Foto: sr.wikipedia.org
Milan je bio seljak. Roditelji su mu bili siromašni seljaci. I imali su jedanaestoro dece, Milan je bio najmlađi. Otac mu je smislio plan, da bude konobar, to je bio jedini način da pobegne sa sela. Milan, međutim, nije hteo da pere posuđe, nije hteo da bude sluga. Vratio se kući kako bi obrađivao zemlju, tu je bio bar slobodan od ljudi.
Na kraju, slobodu je pronašao u ratu. Prvom balkanskom i Prvom svetskom. Zarobljen je 1915. (imao je 29. godina, rođen je 1886. u selu Gornja Trešnjevica, kod Aranđelovca). U Nemačkoj je radio na zemlji, ono što je najbolje znao. U zarobljeništvu je proveo tri godine. To nisu bile bačene godine. Nikako. Učio je. Prvo je naučio nemački, potom se bavio naprednom poljoprivredom. Video je revoluciju uživo. Razumeo je kako funkcioniše revolucionarni pokret.
Vraća se kao iskusni aktivista. Priključuje se KPJ-u na samom početku, osnovana je 1919. godine. Pokušava da primeni znanja iz poljoprivrede u svom kraju, a u partiji je radio na razvoju naprednog zadrugarstva.
Nakon Šestojanuarske diktature politički se aktivira. Voleo je da razgovara s ljudima. Govorio je jednostavnim, jasnim jezikom, tako da ga svi mogu razumeti. Govorio je o teškom životu, a onda je pričao o mogućnostima boljeg života i o borbi. Kažu da je bio dobar agitator, ali ne od onih koji samo fraziraju. Puno je čitao, posebno zabranjenu levičarsku literaturu, pa mu je to pomagalo da preraste u ozbiljnog govornika.
U njegovoj kući se okupljaju komunisti. Pripremaju se za političke nastupe, ali i za izbore (održani su 5. maja 1935. godine). Na sastancima se razgovara i o akcijama Fronta narodne slobode, ali i o Španskom građanskom ratu. Milan i drugovi pobeđuju suparnike u javnim duelima, što ima velik odjek u narodu, tačnije, među biračima.
Drugim rečima, Milan je počeo da smeta vlastima pa je i uhapšen u Kragujevcu 1937. Optužen je po Zakonu o zaštiti države. Međutim, pobeđuje i na suđenju. Pomažu mu ugledni advokati i drugovi komunisti.
Dve godine kasnije Milan postaje važan partijski čovek. On formira lokalne organizacije, okuplja ljude i vodi političku borbu.
Na početku rata je vrlo angažovan – prikuplja oružje, poziva ljude da se bore, regrutuju buduće partizane…
Njegova kuća postaje pravi mali logistički centar. Tu stiže pošta, tu su kurirske službe, tu se dogovara, tu se organizuju akcije. U svemu učestvuje i devetoro Milanove dece. U blizini te legendarne kuće formiran je i Prvi šumadijski odred. Milan je postavljen za zamenika komandanta.
Nemci u avgustu 1941. izvode specijalnu akciju na Gornju Trešnjevicu. Tada su mu spalili kuću. Raspisana je poternica za njim, glava mu je ucenjena na 50.000 dinara.
Milan postaje komandant Petog šumadijskog bataljona, koji je deo slavne Prve proleterske udarne brigade. On i njegovi borci učestvuju u borbama s Italijanima. Početkom 1942. prelazi u Bosnu. Njegov bataljon napadaju brojne nemačke jedinice i to vrlo opremljene, došli su prebrzo na konjima, dok je posebna jedinica jurila na skijama. Milan nije uspeo da se izvuče. Poginuo je 21. januara 1942. Nacisti su tada ubili 60 proletera, među njima je bio još jedan legendarni Čiča – Slaviša Vajner, poznatiji kao Čiča Romanijski.
Milan, drugi veliki Čiča, proglašen je narodnim herojem 25. novembra 1944. godine.