Foto: sr.wikipedia.org
Crni je bio opasan lik, kako nadimak sugeriše. Čak i kada je sateran u ćošak on je opasan. Nemci su to saznali na teži način.
Prvi put je uhapšen s 18 godina, pa onda ponovo četiri godine kasnije (1933.). Tri godine kasnije ponovo je završio u zloglasnom zatvoru „Termoterapija“ u Rijeci Dubrovačkoj. Tadašnje jugoslovenske vlasti nisu volele komuniste i njihov aktivistički rad, a kraljevu policiju posebno je nervirala upornost mladih komunista koje ništa nije moglo slomiti.
Rođen je 3. juna 1911. u selu Smokovljani kod Stona, Hrvatska. U rat ulazi kao tridesetogodišnjak, već iskusan ilegalac. Odmah priprema ustanak na Pelješcu, skuplja oružje i organizuje ljude. Javno protestuje zbog ustaških zločina. Ustaše ga hapse, ali uspeva da pobegne. Već u avgustu 1941. organizuje prve partizanske grupe.
Crni ne staje, čim podigne ustanak u jednom kraju ide dalje. Tako je nakon Pelješca započeo akcije u Dubrovniku i okolini. Ustanak se širio. Početkom 1942. kreće u Hercegovinu, naravno, s lažnom legitimacijom. Ustaše ga hvataju u vozu i sprovode ga u zatvor. Svi su oprezni jer znaju Crnog. Ipak, uspeva da im pobegne, skače kroz prozor, ali prilikom pada lomi nogu. Ustaše ga ponovo hvataju i prevoze u mostarsku bolnicu. Ilegalci u tom gradu organizuju spektakularnu otmicu Crnog iz bolnice. Čovek koga možete uhapsiti ali ne i zadržati u zatvoru prebačen je na slobodnu teritoriju u dolini Neretve. Već nakon dva meseca od skoka kroz prozor, sa nezalečenom nogom on se vraća na Pelješac i nastavlja tamo gde je stao. Uskoro učestvuje u stvaranju prvih narodnooslobodilačkih odbora, političkih organizacija koje će biti baza za stvaranje buduće države.
Crni rukovodi praktično svim partizanskim akcijama na Pelješcu. Takođe radi na širenju ustanka, a pokreće i novine „Naš tjednik“. Nakon kapitulacije Italije s grupom boraca razoružao je ceo garnizon. Potom razoružava italijansku vojsku na Lastovu i Mljetu. Na ostrvima organizuje narodnu vlast i sprovodi opštu mobilizaciju da bi krunisao sve te napore formiranjem 13. dalmatinske brigade.
Pred kraj rata ga još jednom hvataju. Ovaj put upada u zasedu nemačkih desantno-jurišnih čamaca. I ponovo uspeva da se oslobodi. Na putu za Dubrovnik uspeva da skine lance i skoči u more. Međutim, na povratku u jedinicu opet upada u zasedu. Ovaj put ne uspeva da se izvuče. Nemci su februara 1944. izrešetali jednog od najhrabrijih boraca južne Dalmacije.
Za narodnog heroja proglašen je 14. decembra 1949. godine.