Prenosimo sa sajta Lava NET.

Oprema redakcije.

Svaka priča o veštačkoj inteligenciji nosi u sebi apokaliptički ton. Po svemu sudeći taj ton se prelio u stvarnost iz umetnosti, a pre svega iz pop kulture. Sve te knjige, filmovi, stripovi… Dakle, veštačka inteligencija, odnosno, tehnologija koja razmišlja i samostalno donosi odluke, već neko vreme opseda ljudski um. Sada je došlo vreme da se i u stvarnosti suočimo s tim pitanjem.

Podaci i AI (Artificial intelligence – veštačka inteligencija)

Samo srce priče jesu podaci, jer, mašina ne može da misli bez mnogo podataka. Tačnije, bez ogromnog broja podataka. Ključno pitanje koje je bilo na umu, pre svih, autora naučne fantastike, glasi: „Da li će mašine moći da misle samostalno?“.

Za sada nemamo jednoznačan odgovor na to pitanje, bar ne u domenu fantastike. U stvarnosti mašine uveliko misle samostalno i u mnogim segmentima su mnogo bolje od čoveka. Možda je dobar primer automobilska industrija. AI (Artificial intelligence) je zapravo superiorni vozač u odnosu na čoveka. Svaka osoba iznova mora da uči kako se vozi automobil ili bilo koje drugo prevozno sredstvo. Svako mora da napravi svoje greške i da iz njih uči. Mašine greše samo jednom i onda to iskustvo prenose na sve naredne generacije mašina. I tako dok se ne sakupi dovoljan broj podataka, dok mašina ne stekne iskustvo. U tom trenutku čovek će postati inferioran.

Tako možemo ređati razne oblasti. U jednom trenutku će mašine sve raditi bolje i brže od ljudi. To povezivanje u celinu ih čini moćnim. Prenošenje celokupnog iskustva na sledeću generaciju, a bez vrednosnih preispitivanja i tinejdžerske pobune, ključna je prednost mašina u odnosu na ljude.

Svest i stvaralački poriv

Šta je onda ostalo nesrećnom čovečanstvu? Filozofi bi rekli svest. Misterija uma je nedokučiva pa pitanje da li je svest skup velikog broja podataka ostaje bez odgovora. Mašina zapravo ne misli, u užem smislu te reči, već pregleda i kombinuje ogroman broj podataka velikom brzinom. Mašina je, dakle, eklektična, ne može da stvara, iako tako izgleda. Mašine nemaju stvaralački poriv, AI samo jako dobro kopira to što je čovek stvorio.

Zato sumnjam da će AI dostići taj nivo kreativnosti koji joj je potreban da sam stvara. To ne znači da neće moći da napravi štetu. Ali prvo ćemo govoriti o prednostima.

Prednosti i mane veštačke inteligencije

Nauka je AI stvorila pa će najviše pomoći samoj nauci, potom će pomoći industriji, dizajnu i drugim oblastima. Drugim rečima, svuda gde je potrebno sistematsko znanje. Tako je bilo uvek kada je reč o tehnologijama u razvoju. Velika je dilema koju će ulogu AI odigrati u svakodnevnom životu takozvanih običnih građana. Sudeći po dosadašnjem iskustvu neće biti velike vajde, a biće mnogo štete.

Građanstvo već godinama drži u rukama sve biblioteke sveta. Ali, džaba. Znanje im ne izlazi na uši. Uglavnom ga uspešno ignorišu i zaobilaze kao da je neka prepreka na putu. Internet nije poslužio većini ljudi da tamo nešto nauče i saznaju, već da se zabave ili da budu besni. Potom da nekoga kritikuju i da pročitaju naslove (ispostavlja se samo naslove). To nam jasno govori dosadašnje iskustvo. Veštačka inteligencija neće to promeniti. Samo možemo očekivati da sve produbi.

Mašina, pokazalo je dosadašnje iskustvo, nije tu da vas vuče ka akademizmu ili da od vas napravi nekog zločinca. Ništa od toga. Ona je tu da prati vaše želje. Jer, ako to radi vi ćete i dalje biti tu, a to dalje znači da će kompanije zarađivati mnogo novca. To već znamo na osnovu YouTube iskustva. Ako, recimo, slušate lošu muziku (vulgarnu, simplifikovanu, ispraznu…) AI vam neće ponuditi Mocarta kako bi pokušao da vas urazumi. Ili, šta ja znam, nešto malo bolje pa onda još bolje itd. Pa ćete vremenom doći i do famoznog Mocarta. Algoritam to ne radi. On će vam nuditi samo ono što već slušate, gledate, čitate, pratite… Dakle, držaće vas tu gde jeste.

Čovečanstvo razara samog sebe, bez veštačke inteligencije

U tom smislu, ne mora AI postati svesna i ne mora uništiti čovečanstvo tako što će aktivirati atomsku bombu (Terminator 2), ne moraju nas roboti pretvoriti u robove. Ne moraju vladati svetom. Dovoljno je samo da nas drže na nivou naših želja. To je već dovoljno za apokalipsu.

Istorijsko iskustvo je pokazalo da ljudi mogu tavoriti na tom nivou vekovima. Da bi se nešto promenilo potrebni su odgovorni ljudi koji će raditi na pozitivnim i univerzalnim idejama, a ne na interesu pojedinaca ili malih grupa ljudi. Trenutni razvoj tehnologije nije univerzalan (iako se čini da je tako, ali smo pokazali da to baš i nije tačno), niti je pozitivan.

Razgovori sa čet botovima

Čet botovi će najverovatnije, doprineti rastakanju društva. Tehnologije su odvojile ljude, smanjile su komunikaciju među jedinim životinjama koje mogu da govore. Sada se otvara mogućnost da se priča s čet botovima o čemu god hoćete. Ti razgovori mogu trajati u nedogled, a postaće vrlo popularni jer će biti lišeni standardne drame koju nosi razgovor sa živom osobom i to licem u lice. Druga osoba može biti uvređena, može se naljutiti, može vas i udariti. S čet botovima nema tih problema. Oni će uvek biti tu za vas. Bez zahteva i durenja.

Zaključak

AI nas neće po(ro)biti onako kao su zamišljali umetnici tokom prošlog veka. Veštačka inteligencija će nas odvojiti od drugih ljudi, do kraja će nam ubiti želju za znanjem, jer izgleda da znanje koje je lako dostupno zapravo niko ne želi.

Trenutno nam nije potrebna tehnološka revolucija, potrebna nam je revolucija koja će uspostaviti međuljudsku saradnju i koja će obnoviti želju za znanjem i to ne samo kod izuzetnih pojedinaca, već kod većine ljudi.

Napisao Dragan Stojanović. Preuzeto s prijateljskog sajta Lava NET.

Pogledajte i druge Lava LAB tekstove ovde.