Foto: imdb.com
Slogan jedne španske komedije - „Integriši se ili umri“ mogao bi biti i slogan cele Evrope. Evropa ide u desno i glavna ideja je da se nekako reši stranaca. Međutim, stanovništvo evropskih država je sve starije, što u krajnjoj liniji vodi u ekonomski problem, jer nema ko da radi, a penzije se moraju isplaćivati. Tako je u komediji ispričana važna priča o celom kontinent.
„Lo nunca visto“ (internacionalni naziv „A Remarkable Tale“) nije velik i važan film, ali je ukazao na velik i važan problem.
Umetnici godinama pokušavaju da tematizuju problem migracija, ali ne uspevaju da promene niti javno mnenje, niti one koji donose odluke – političare. Ipak, treba nagraditi svaki trud, a u ovom filmu je zaista uložen trud da se pokaže kako je moguće prevazići, pre svega, kulturološke razlike između domaćina i migranata.
Inače, Španija ima jednu od najnižih stopa rađanja. Na samom je dnu Evrope.
Radnja se dešava u malom brdskom selu na proplancima Pirineja, dakle, u snegu i kamenu. Mladi ljudi tu neće da žive. U selu koje izgleda kao iz srednjeg veka živi svega 16 meštana. Ako se nekako ne izbore za sebe, moraće da se spoje sa drugim selima, a to znači da će izgubiti svoje rodne kuće. Njihovo selo lako može biti pretvoreno u turističko mesto. U međuvremenu se u mestu pojavljuje četvoro crnih ljudi, oni su obučeni u tradicionalni afričku odeću. Domaćni nisu sigurni kako da ih zovu. Ali ih se plaše. Nikada nisu videli crnog čoveka i naravno sve što je strano to je i opasno. Nije za komunikaciju, nije za diranje. Od toga se treba skloniti. S druge strane dva momka i dve devojke se takođe plaše, ne znaju šta će im se dogoditi u negostoljubivom okruženju španskih planina.
Tako nesrećni stanovnici Fuentejuele nisu sigurni šta da rade sa crncima koji se golišavi smrzavaju na snegu. Plaše ih se, ali sa druge strane im ih je žao. Španjolka, koja ne želi da odustane od mesta, od tradicije i od doma, jedina prihvata četiri stranca druge boje kože. Dovodi u kuću, oblači ih i smišlja plan.
Shvata da su im potrebni mladi ljudi koji žele da rade. Četvorka joj je zapravo dobrodošla. Tako počinje njihov zajednički pokušaj da jedni druge spasu. Što od policije, što od izumiranja.
Na kraju, kao u svakoj komediji, sve završava kako treba, ali gorak ukus ostaje. Ovim filmom se gura prst u oko Evropi. Evropi čiji demografski pad sustiže Japan. Mnoge države imaju problem gubitka stanovništva, mladi odlaze ili ne žele da imaju decu. Evropa se valja u svom nacionalističkom blatu. Jedini spas su joj migracije. Pitanje je samo kako će se novi stanovnici integrisati. Kako će su uklopiti da ne izgube identitet. Gde god da otputujete u Evropi, a da nije turistička sezona, videćete pregršt starih ljudi.
Treba nam što više ovakvih filmova, samo tako će ljudi naučiti da prihvataju druge, tako će drugi naučiti kako da se integrišu. Rešenje je negde na sredini. Svako mora nešto izgubiti. Oni koji dolaze moraju shvatiti da više nisu kod kuće, da su promenili sredinu, da se moraju prilagoditi, a domaćini moraju shvatiti da stranci nisu uljezi koje treba izbaciti, niti su samo radna snaga koju treba eksploatisati. Na kraju, najbolje stvari su nastale prilikom susreta kultura, sve ostalo je istrebljenje, a to nikome ne treba.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.