Kada sam pročitao poslednju stranicu knjige „Da li su Grci verovali u svoje mitove“ rešio sam da svaka druga knjiga koju pročitam bude teorijska, dakle ne književnost. Na engleskom je ovo mnogo lakše objasniti jer je sve podeljeno na fiction i nonfiction. Esej o tvoračkoj mašti, kako glasi podnaslov knjige Pola Vejna, spada u nonfiction. Takve knjige mi, u velikom procentu, rasvetle bar jednu slepu mrlju, nauče me da drugačije mislim o temama za koje sam bio siguran da razumem i da ih ispravno interpretiram. Ukratko, naprave dar-mar u glavi. Zato su izjednačene s fiction. Umesto da objašnjavam o čemu Vejn piše, evo nekoliko citata:

– Ne verovati u sve, bio je prvi grčki kvalitet. „Nije od kora“, kaže Herodot, „kako se Grci razlikuju od varvarskih naroda po tome što su življeg duha i manje podložni glupoj lakovernosti“.

– Tokvilov (Tocqueville) efekat: revolucije izbijaju kada tiranski režim počne da se liberalizuje. Pobune nisu slične loncu koji, kad proključa, podigne poklopac u vazduh. Upravo suprotno, neznatno podizanje poklopca, izazvano nekim nepoznatim uzrokom, pokreće ključanje koje se završava prevrtanjem poklopca.

– Evo paradoksa: bilo je duhova koji nisu verovali u postojanje bogova, ali nikada niko nije sumnjao u postojanje heroja. Pored Grka u Eneju, Romula, Tezeja, Herkula… verovali su i hrišćani.

– Tako se rađaju ti oblici nesigurnog verovanja, ta sposobnost da se u isto vreme veruje u protivrečne istine koje odlikuju periode intelektualne zbrke: balkanizacija simboličkog polja se održava u svakom mozgu. Što se tiče mita, Grci su u tom stanju živeli hiljadu godina.

– Znanje koje imamo o nekom predmetu izopačeno je uticajem interesa.

– Naš svakodnevni život je sastavljen od velikog broja različitih programa i utisak svakodnevne osrednjosti se rađa upravo zbog tog mnoštva koje se, u izvesnim stanjima neurotične skrupuloznosti, oseća kao licemerje. Mi neprestano prelazimo iz jednog programa u drugi, kao što menjamo dužinu talasa na radiju, ali mi  to radimo bez našeg znanja. Religija je samo jedan od tih programa i uopšte ne deluje na druge programe.

– Istina je ćerka mašte. Mi stvaramo naše istine, „određena“ stvarnost nije ta koja čini da mi nešto verujemo, jer je ona ćerka tvoračke mašte našeg plemena.

– Istina je da se istina menja.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.