Šekspirova drama Magbet postavljana je u pozorištu nebrojeno puta, a snimljene su i desetine filmova na osnovu ovog komada. Pre filma koji preporučujemo, Justin Kurzel je uradio odličnu adaptaciju (Macbeth, 2015.) za veliki ekran, sa fantastičnim Michaelom Fassbenderom. Bilo je to vizuelno neobično delo, uzbudljivo za gledanje. A onda je, šest godina kasnije, ponovo snimljen film na istu, očigledno neiscrpnu temu.
Autor je otišao korak dalje. Uzgred, autor (reditelj i scenarista) je Joel Coen, prvi put bez brata Ethana. Glavnu mušku ulogu igra Denzel Washington, a žensku Frances McDormand.
Stariji brat Koen je dobro poznatu priču o vlasti, ludilu i izdaji postavio u minimalističko okruženje: uske hodnike, prostorije s otvorenim krovom, skoro prazne sobe… A onda je takav sveden enterijer snimao iz neobičnih uglova, tako da junaci drame i unutrašnji obrisi zamka neprestano lome, preklapaju, izgledaju izduženo ili spljošteno, sve je blago deformisano kako bi i enterijerom bilo prikazano ludilo. Cela postavka pomalo podseća na nemačke ekspresionističke filmove iz prve polovine dvadesetog veka.
Kada se u tu neobičnu likovnost postave vrhunski glumci, koji su duboko uronjeni u Šekspira, dobija se umetnički spektakl. Priču ne morate ni pratiti, dovoljno je gledati šta brat Koen radi s kamerom, i enterijer, i kako glume, pre svih, Vošington i Mekdormand.
Jedna od fantastičnih filmskih adaptacija ove drame, a bilo ih je oko 30. Koen nije uspeo da nadmaši prethodnu verziju jedino u finalu. Čini se da je kraj Kurcelove verzije vizuelno i emotivno nadmašio, za sada, poslednjeg Magbeta. A sigurno je da će ih biti još.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.