Nemački film, tačnije nemačka filmska industrija neprestano raste. Već u ranim godinama 20-og veka bili su vrlo moderni i otvoreni za nove ideje. Ta tradicija se samo jednom prekinula. Ali kada je veza opet uspostavljena, Nemačka do danas nije prestala da pravi velike filmove. Danas vam preporučujemo filmsku komediju nemačkog reditelja turskog porekla Fatiha Akina. U pitanju je film „Soul Kitchen“.

Dok sam gledala film, mučilo me pitanje – kako je moguće da neko jede u industrijskoj zoni Hamburga i to u nečemu što liči na magacin. A onda zaboravim da je u pitanju jedan od najmodernijih gradova Evrope i da tamo ima i što se ne da zamisliti. Zatim se pojavi zanimljivi junak Zinoš sa svojim šarmom, dečjom naivnošću i mediteranskim optimizmom i sve vam bude jasno.

Opušten, nasmejan, vrlo empatičan, ali i snalažljiv junak, pored njega je njegova devojka iz visokog društva, koja jede po uglađenim restoranima zajedno sa celom familijom i babom koja svima komanduje. Međutim, ovo nije samo komedija, ovo je i drama u kojoj ne znate šta će se sledeće desiti. A po neobuzdanom izlivu Zinoševih emocija, sprema se neki neisprobani specijalitet. Dok s jedne strane mislite da je Zinošu sve pošlo nizbrdo, on vam ipak ostavlja taman toliko prostora da verujete da ima još nešto. Naš je junak stalno na nekom testu. Ovaj film ima svoj posebni šmek koji verujem da će se dopasti mnogima sa ovih prostora jer ga je ipak režirao Mediteranac koji je u priču uneo autentično iskustvo.

Tačno možete da osetite islamsko gostoprimstvo ili pak emociju jednog Grka. A reditelj nije propustio ni priliku da nas podseti da svi mi imamo nekog u porodici ko zna da vas i prijatno iznenadi, ali i razočara. Ovaj film će vas uvući, jer nije distanciran, već je emotivan i tiče se malog čoveka koji ima želju da radi i stvara, ali ne zna baš kako. Sreća njegova, pa je tu nemačko društvo da mu pomogne oko svega što mu ne ide. Tu su i kostolomac i kućni fizioterapeut, ali i ekskluzivna bolnicu za one sa skupljim kartama. Moguće je sve to objediniti pod jedan krov i staviti u funkciju. U takvim društvima svima se pruža prilika da prevaziđu sami sebe. Kamo sreće da mi to shvatimo i da damo šansu nekom Zinošu, dok još nije kasno.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.