Foto: IMDb
8 filmova za razmišljanje
Nastavljamo da mislimo svojom glavom. A pre toga se pitamo da li se to uopšte isplati. U antičkoj Grčkoj su jednog čoveka koji je druge terao da misle svojom glavom osudili na smrt. Kasnije se kroz istoriju taj postupak često ponavljao.
Čak su i reditelji stradali jer su navodili gledaoce da misle svojom glavom.
Mi vam u ovom serijalu preporučujemo filmove za koje mislimo da će vas pomoći da promislite, ako već niste. A ako jeste, neće vam škoditi da se još jednom udubite u „misleće“ filmove.
Takve filmove nije lako gledati. Većina nas nervira dok ih gledamo. Većina je na prvu loptu možda dosadna. Tako se bar može učiniti gledaocu bez koncentracije. Često nije jasno šta je reditelj hteo da kaže. Na kraju, ne može se napredovati ako se ne suočite s nečim radikalno novim.
Drugim rečima morate uložiti trud da biste razumeli te filmove. Jer, kako drugačije misliti svojom glavom.
Ima još jedna grupa gledalaca. Oni ne misle, ali se trude da popune rupe pa govore o načinu snimanja, glumi, uglovima kamere, dekoru ili scenografiji. U stvari, treba samo da uradimo sledeće, da parafraziram Vitgenštajna: Ono što se ne razume, o tome se ne treba pričati.
Otvorio nam je oči. Ono što nismo razumeli, o tome ne treba da pričamo ili pišemo. Ne treba se praviti pametan, moglo bi se reći uprošćeno. A sve to radimo, onako kako se meni čini, zato što su film, reditelj, tačnije svi ti sadržaji sa ekrana - popularni.
Kada naiđemo na film poput ovog, a on najčešće nema „bogatu“ radnju, treba samo uroniti, takođe, potrebno je filmu prići bez predrasuda. I, na kraju, treba sebi dati vreme, možda i nedelju dana. U nekim slučajevim treba ostaviti i čitav mesec. Isplati se, verujte.
Pa da uronimo u ovu listu.
8. The White Ribbon
Film „Bela traka“ Mihaela Hanekea traje malo manje od dva sata, ali će vam „ukus u ustima“ ostati dugo nakon gledanja. Bez neke velike radnje, ali vrlo slikovito prikazano nasilje. Ovde gledamo posledice koje ostavlja kućno vaspitanje na decu i koje se kasnije prenosi na javno. Dubok film, koji vas tera da se zapitate svaki put kada napravite neki postupak za koji ste uvereni da je ispravan, čak iako nemate decu. Ovo je film o svima nama i našim uverenjima i o tome kako možemo otići u pogrešnom smeru ako ne preispitujemo sve, a posebno temelje za koje mislimo da su dati jednom za uvek.
Trejler pogledajte ovde.
7. Andrej Rubljov
Monah koji luta u potrazi za sobom nakon što je doživeo razočarenje. Razočaran je u ljude, crkvu, svet, sebe… Razočaran je u sve. „Rubljov“ je jedan od najlepših ostvarenja Andreja Tarkovskog u kome možete gledati kako izgleda jedna ljudska duša koja je bila potpuno predana i posvećena samo jednom cilju i koja se potom razočarala u taj isti cilj. Ovo je film o pokušaju da se vrati vera, ne samo u boga. U tome mu može pomoći jedino dobrota koju nije video nigde drugde nego jedino kod jednog dečaka…
Trejler pogledajte ovde.
6. Faraway, So Close!
Na neki način nastavak remek-dela „Nebo nad Berlinom“, velikog majstora Vima Vendersa. Film u kome se ponovo susreću dva anđela, dva prijatelja iz prethodnog života. Demijen zbog ljubavi odlučuje da postane čovek. On uspeva da organizuje ljudski život. I to sa svojom Francuskinjom. Nakon nekoliko godina mu se pridružuje i njegov prijatelj Kasijel, koji je takođe dirnut ljudima. Ali Kasijel je na testu. U njemu i oko njega se sve lomi. To je svojevrsna borba između zla i dobra, konstantna borba. Zemaljsko zlo ga muči i mami, ali mu anđeoska priroda ne dozvoljava da napusti ljude kad im je teško. Lako je suditi drugima kada mi njihovim cipelama nismo gazili i kada nismo gledali njihovim očima.
Trejler pogledajte ovde.
5. The Room Next Door
Pedro Almodovar je reditelj sa kojim morate da se nađete na istim, ili bar vrlo sličnim, talasnim dužinama inače ste na pogrešnoj frekvenciji – ne možete ga razumeti, što znači da ćete teško gledati njegove filmove. To, naravno, ne umanjuje njegovu vrednost, ali vama ne donosi puno. Osim možda nekog čudnog iskustva. On nas proganja, muči i do kraja drži na testu. I onda ako ništa nismo u životu naučili, poput da stvari nisu crno-bele, ispašćete naivni. Film koji se bavi slobodom. Oduzimaju nam mnoge slobode - da glasamo, da kupujemo kako želimo, da se krećemo bez ograničenja. Almodovara je zanimalo pitanje slobode da sami odlučujemo da li ćemo živeti ili ćemo umreti. Čini se da je to fundamentalno pravo ili možda i nije. O tome govori film „The Room Next Door“.
Trejler pogledajte ovde.
4. The Seed of the Sacred Fig
Ako ste pomislili da su evropski filmovi teški za gledanje, prevarili ste se. Ima i težih. Recimo film „Seme svete smokve“ (The Seed of the Sacred Fig) Mohameda Rasulofa. Kada počnete da gledate iranske filmove shvatićete da vam oni izazivaju posebnu vrstu mučnine, kako psihičke, tako i fizičke. Otac, pošteni lik u četvoročlanoj familiji (tu su još i supruga i dve ćerke), odjednom postaje dželat. Kod nas se kaže: „Kadija te tuži, kadija ti sudi“. Upravo to se dešava u ovom filmu. Iranci ovu izreku žive iz dana u dan. Može se dogoditi da vas komšija tuži i da vam i on presudi. Ako tužitelj povuče presudu, daljeg gonjenja neće biti. Kakav sistem! Tako glavni junak, sudija i otac počinje da donosi drakonske kazne demonstrantima, koji su izašli na ulice zbog jednog pramena kose. On to radi bez savesti i bez ikakve ideje zašto to radi. On osuđuje stotine mladih ljudi, što na kaznu zatvora, što na smrt. I tako ceo film gledate oca koji sebi objašnjava zašto on to mora da radi to što radi, dok ćerkama ne pokušava da objasni ništa, već se prema njima ponaša više kao sudija nego kao roditelj. Film o kome možete misliti godinama, a da razumete tek mali deo. Posebno ako ste roditelj.
Trejler pogledajte ovde.
3. Samurai Rebellion
Priča o tome kako ljubav može da uzdrma tvrdo japansko društvo. Samuraji, a i sami Japanci, poznati su po tome da skoro bespogovorno poštuju pravila društva. Tokom Edo perioda samuraji su poštovali sva pravila, bila ona logična ili ne. Nije bilo preispitivanja. Ali jedna ljubavna priča je uzdrmala dva samuraja. Upravo ih je ljubav naterala da preispitaju ceo sistem, kad već ništa drugo nije moglo. Kada se Japanci pobune to nije obična pobuna, to je krvavi pohod. Oni se ne povlače pred prvim jačim protivnikom. U prilog govore dve atomske bombe. Oni idu do kraja. Prava šekspirovska priča koja nas možda natera da i sami počnemo da preispitujemo sistem u kome živimo. Prvo na redu moraju biti sistemi koje smo sami postavili, a zatim i sve drugo, sve što su nam drugi nametnuli. Dobar početak za takvo razmišljanje je film „Samurai Rebellion“, koji je režirao Masaki Kobajaši (Kobayashi).
Trejler pogledajte ovde.
2. Shirin
Iranski reditelji kao da vole da muče svoje glumce. A celu tu neobičnu tradiciju je započeo veliki majstor Abas Kjarostami (Abbas Kiarostami). On je počeo da stvara sedamdesetih godina prošlog veka i napravio je pravi bum u iranskom, a i svetskom, filmu. Film „Širin“ (Shirin) vam može biti beskrajno dosadan, a može vas naterati da se duboko zamislite. Sve zavisi od vas. Vi zapravo gledate lica stotina glumica dok gledaju film. Mi, gledaoci, čujemo glasove (čitamo prevod ako ne znamo farsi), ali nikada ne vidimo sam film koji gledaju glumice. Ako se udubite nije teško pratiti radnju filma koju one gledaju. Ali to nije Kiarostamijeva poenta. Cela priča je u tome da mi gledaoci reagujemo na njihove emocije. Film je vrhunski eksperiment koji vas vodi tamo gde nikada niste bili. Dok vam glumice predaju emocije na dlanu, preko njihovih lica pratite ljubavnu persijsku romansu. Potresno i genijalno.
Trejler pogledajte ovde.
1. Wind will carry us
Još jednom Abas briljira. Život je pobedio smrt. U njegovim filmovima gotovo je sigurno da nema klasične radnje. Ne postoji uvod, zaplet, razrada, razrešenje, poenta. Ceo film je jedna velika vožnja i muka. Ovde vas on bukvalno ceo film vozi i maltretira. Kamera se trese i muči nas, glumci nas maltretiraju. Lako možete skliznuti i otići negde drugde. Glavni lik hvata signal kao bi razgovarao s urednicima koji od njega očekuju priču o sahrani u zabačenom kurdskom selu. Ali baba nikako da umre, a sve su informacije govorile da bi baš sad trebalo, da je došlo vreme… On grozničavo sakuplja informacije o zdravstvenom stanju babe. Inače, Kurdi su narod bez države. Prihvaćeni su jedino u Iranu. I žive po drugačijim pravilima, slave druge praznike i pričaju drugi jezik. I tako svi, i novinar, i urednici, i publika čekaju sahranu. I svi prestanu da misle na babu, svi su znatiželjni da vide običaje Kurda. Ali na kraju pobeđuje život. I to život jedne babe u starom naselju u nekoj iranskoj zabiti, negde na kraju sveta gde nema ni čestitog puta a ni signala. Bez radnje, bez komplikovanih likova. Vrlo jednostavno. Priča o životu.
Trejler pogledajte ovde.
Pogledajte i druga Lava LAB odbrojavanja ovde.