Diskografija benda „Pink Floyd“ može se podeliti u tri dela. U prvom delu su svirali psihodeličnu muziku po pop obrascu. Često su ulazili u kakofonične momente, što ih je udaljavalo od popa. Taj period je naknadno dobio oreol koji možda ne zaslužuje. Jeste, to je bio revolucionaran pristup muzici, nekada i radikalan, ali nikako genijalan. U drugom delu karijere snimaju albume koji su bend podigli na neverovatne visine, do sada ne dostignute. Nakon odlaska većinskog autora ključnih albuma Rodžera Votersa, bend snima tri odlična albuma, ali ne i dovoljno dobra da se mogu meriti s centralnim pločama.
A sada krenimo s odbrojavanjem.
15. More (1969)
Treći album benda zapravo je muzika za istoimeni film. Bled album, daleko ispod Flojd standarda. Možda i najgore izdanje velike četvorke.
Album poslušajte ovde.
14. Obscured by Clouds (1972)
Moglo bi se reći da bendu nije išlo snimanje muzike za film. Ovaj put su pokušali da uglazbe „La Vallée“ i da potom to izdaju kao album. Opet bledunjavo. Prilično loše za bend koji će stvoriti možda i najbolju filmsku muziku i to za filmove koji tek treba da budu snimljeni.
Album poslušajte ovde.
13. A Saucerful of Secrets (1968)
Drugi album benda koji savršeno nastavlja to što su započeli na početku. Psihodelični rok, eksperiment, ali sve u pop formatu. Dve su velike pesme na ovom izdanju, dve koje su kasnije doterivane toliko da su uživo zvučali bolje nego na ploči. Jedna je stvar po kojoj je album dobio naziv, a druga „Set the Controls for the Heart of the Sun“.
Album poslušajte ovde.
12. The Piper at the Gates of Dawn (1967)
Prvi album. Psihodelija. Sid Baret (Syd Barrett). Kultni album vrhunskog naziva – Frulaš na kapiji praskozorja. Ipak, to nije delo toliko vredno koliko su mu sentimentalni porivi dali na značaju. Mnogo je priča o Baretovom geniju i ludilu, o viziji. Ali to nije tako dobar album, iako je revolucionaran za svoje vreme. Mi ga ipak slušamo s velike distance.
Album poslušajte ovde.
11. Ummagumma (1969)
Dvostruki album. Prva ploča je snimljena uživo i ima samo četiri pesme s prva tri albuma. Uživo sve zvuči bolje nego na studijskim albumima. Ovde se može naslutiti da se može mnogo očekivati od benda. Drugi deo je eksperimentalni. Svaki član je dobio pola vremena na jednoj strani ploče. Svako je dobio slobodu da uradi šta god hoće, bez mešanja ostale trojice. Tako su nastale eksperimentalne kompozicije, dakle, sve je daleko od pop forme. Na ovoj ploči članovi benda su dali sebi oduška i pokazali da ih interesuje nešto više od onoga što su do tada uspeli da urade. Ta ambicija će biti ključna za dalji razvoj benda.
Album poslušajte ovde.
10. The Endless River (2014)
Treći i najbolji album posle Votersovog odlaska. Zvanično poslednji album potpisan imenom benda. To je instrumentalni (samo jedna pesma ima tekst) i ambijentalni album. I dalje slušamo Flojde, ali nove i drugačije. Nažalost, bend nije nastavio u tom smeru, od 2014. nisu snimili ništa zajedno.
Album poslušajte ovde.
9. A Momentary Lapse of Reason (1987)
Ovo je prvi album nakon Votersovog odlaska. Dejvid Gilmur (David Gilmour) je učestovao u pisanju svih pesama, preostali popisani nisu članovi benda, pa je to, na neki način, njegov solo album, ali pod Flojd firmom. Prosečan album benda, a možda bi bio odličan da ga je snimio neki drugi bend.
Album poslušajte ovde.
8. The Division Bell (1994)
Drugi album nakon delimičnog raspada benda. Iako ima dva hita i dalje je daleko ispod visina klasičnih Flojda. Isto važi kao i za „A Momentary Lapse of Reason“, velika očekivanja i slab rezultat.
Album poslušajte ovde.
7. Meddle (1971)
Drugi veliki album grupe, kao i prvo remek-delo „Atom Heart Mother“, razbija standardnu formu. Cela jedna strana je posvećena jednoj celovitoj kompoziciji. Na drugoj (u slučaju ovog album A strani) slušamo pesme u klasičnoj pop/rok formi.
Album poslušajte ovde.
6. The Final Cut (1983)
Poslednji Votersov album u bendu i poslednji njegov koncept. „The Final Cut“ je nepravedno potcenjen. Votersove velike ideje koje su potekle iz lične priče i, uvek, traume, završavaju ovim albumom. Reč je o nizu od pet uzastopnih albuma koji se mogu nazvati i konceptualnim. Drugim rečima, to su ploče na kojima se u svim pesmama bavi jednom velikom temom. Na poslednjem albumu Voters se bavi ratom, tako nastaje ultimativna antiratna ploča. Album koji je danas aktuelniji nego u vreme kada je nastao.
Album poslušajte ovde.
5. Animals (1977)
Još jedan album na kome se obrađuje jedna tema. U ovom slučaju ploča je nastala na osnovu Orvelove „Životinjske farme“. Voters se takođe referiše na rastući pank pokret. Samo pet pesama na celoj ploči govori da pojedine stvari traju dugo, jedna čak 17 minuta, što nije novost za bend, ali nam govori o udaljavanju od standardne strukture pop pesme, tako da se i ovaj album može smestiti u kategoriju eksperimentalnih dela.
Album poslušajte ovde.
4. Atom Heart Mother (1970)
„Atom Heart Mother“ je prva velika ploča u diskografiji benda. Prvu stranu zauzima remek-delo neoklasične muzike. Bend i orkestar izvode muziku koja prevazilazi sve što su do sada i posle toga radili, ali kao da nije ni pisano za njihovu publiku, a ni za popularnost. Ta prva strana je delo za sebe, čudesno ostrvo u moru pop i rok muzike. Druga strana ploče donosi isti koncept kao na prethodnom albumu (Ummagumma) – svaki član benda je dobio svoj prostor u kome je mogao da radi šta hoće.
Ovo je najbolja Flojd ploča ne računajući pet konceptualnih albuma.
Album poslušajte ovde.
3. Wish You Were Here (1975)
Prva tri albuma su prava remek-dela. Na trećem mestu je drugi po redu konceptualni album „Wish You Were Here“, ploča s pet pesama. I to kakvih pesama. Svaka je delo za sebe, a sve zajedno neverovatna celina. Album otvara i zatvara „Shine On You Crazy Diamond“, stvar koja je podeljena na devet celina, a posvećena je Sidu Baretu. Između su smeštene pesme koje kritikuju muzičku industriju, što je i glavna ideja albuma. „Welcome to the Machine“, sam naslov nas uvodi u priču o industriji, „Wish You Were Here“ je takođe kritika, kako i „Have a Cigar“, sa stihom koji najbolje govori o motivu koji je pokrenuo Votersa da napiše pesme: „…by the way, which one’s Pink?“. Sve pesme se i danas izvode, sviraju ih i Voters i Gilmur, nezavisno, naravno, nekoliko caver bendova koji sviraju samo Flojde, a tu su i obrade bendova koji sviraju i pesme drugih grupa. To je prava retkost, da se bukvalno sve pesme s jednog albuma obrađuju i sviraju praktično bez prestanka. I to 50 godina.
Album poslušajte ovde.
2. The Wall (1979)
Pretposlednji album u konceptualnom nizu. Dupli. Rok opera koja govori o izolaciji, nasilju, odbacivanju… Da bi sve to moglo da se dešava neophodan je zid, kako simbolički tako i onaj stvarni. Iz pesme u pesmu pratimo radnju, pratimo izmišljenu osobu, a inspiracija je ponovo bio Baret, koji prolazi kroz život kao bos po trnju. Na početku albuma stoji „…we came in?“, a završava se rečima: „Isn’t this where…“. Početak je kraj, kraj je početak. Dugim rečima nema ni početka ni kraja. Svi se vrtimo u krug. Priča počinje tamo gde se završava – rušenjem zida.
Album poslušajte ovde.
1. The Dark Side of the Moon (1973)
Prva ploča iz konceptualne serije. Ujedno i jedan od najvećih i najznačajnijih albuma svih vremena. Obe strane ploče predstavljaju celine, neprekinuto umetničko delo. Na svakoj strani se nalazi po pet numera koje pričaju o različitim fazama ljudskog života. Tako sve počinje otkucajima srca, beba je u maminom stomaku, prvim znakom novog života. Album istražuje prirodu ljudskog iskustva, a Voters dodaje da je glavna tema empatija. Može se reći da je to album u kome je Voters izrazio svoj stav prema ljudima, moglo bi se reći da taj stav podržava ono što zovemo antropološkim pesimizmom. U pesmi govori o pohlepi, novcu, vremenu, mentalnim bolestima, smrti… Govori o tamnoj strani ljudske prirode. Otud i Votersovo insistiranje da je glavna tema empatija. Kao da hoće da nas pita gde je nestala empatija, ali ne želi da ulazi u raspravu pa nam prvo pod nos stavlja dokaze da je nema. Voters jeste pesimista, ali ne prestaje da se trudi da nešto promeni, on i danas želi da postane optimista. Ne ide mu, ali ne prestaje da pokušava. Ova ploča se može čitati i kao pokušaj, umetnički pokušaj da se ljudi prevedu na svetliju stranu meseca. „The Dark Side of the Moon“ je zapravo album utopija. Zato je i najveći do sada snimljen na ovoj strani Meseca.
Album poslušajte ovde.
Pogledajte i druga Lava LAB odbrojavanja ovde.