Partenopa, senzualna i zanosna mlada žena, na prvi pogled djeluje kao simbol ljepote, a zapravo je simbol slobode. Ona je epska junakinja lirske pojave koja se snagom mladalačke hrabrosti, naoružana svim svojim čarima i britkim jezikom, uzdiže iznad očekivanog i kreće u epopeju života u potrazi za čudima.
Rođena u moru Napulja, Partenopa odrasta spavajući u kočiji kao u kolijevci, putujući u snovima i mislima daleko od ovdje i sada. Vrlo rano postaje radoznala, željna da vidi šta sve veliko život sprema i nosi. Bogatstvo unutrašnjeg svijeta i mašte iskri joj u očima, čineći je neodoljivo privlačnom za okolinu. Iako je obdarena nesvakidašnjom ljepotom, zapravo je njen zaneseni pogled u daljinu ono zbog čega svi žele da znaju o čemu to Partenopa razmišlja.
Njena ljepota razoružava, očarava, jer nagovještava bogatstvo života, postojanje čuda vrijednog traganja, tajnu zadovoljstva. Ljepota nije samo fizička već i emocionalna kategorija – Partenopa za okolinu postaje simbol unutrašnje snage i strasti koja se očituje u njenoj sposobnosti da emocionalno zarazi sve oko sebe.
Radoznalost i hrabrost da sebi prokrči put dobro odabranom i efektnom rečenicom, da se prepusti putovanju kroz život i posmatranju bez predrasuda – izdvajaju je iz okruženja uljuljkanog očekivanim i svakidašnjim sudbinama u gradu čarobne ljepote. Ona ne dopušta da je ošamuti treperavi, vreli napuljski vazduh i svjetlucanje beskrajnog mora pod blještavim plavetnilom neba… Ne, umjesto toga, kao ptica vazdušnoj struji, Partenopa se prepušta unutrašnjem pulsu života koji možda dopire upravo iz Zemljine utrobe, iz Vezuva, vulkana kraj Napuljskog zaliva.
Poput antropologa bez predrasuda, posmatra, upija, proživljava, doživljava. Prepušta se užitku samo kad se spoji s čudom, jer samo je čudo ono što pomjera granice ljudskog uma i stvara prostor za ljepotu. Na tom epskom putovanju ka slobodi, usamljenost je neminovni pratilac, jer i Partenopa, kao Odisej, nastoji da ne postane ništa, kako bi od ugriza moći spasila nešto svoje, sopstveni život, koji je možda neupadljiv, marginalan, ali je ipak njen.
Zamišljen kao ženska epopeja o protoku vremena, prikazana kroz pojedinačnu, a opet univerzalnu priču, film nema radnju koja se može sažeti u nekoliko rečenica. Sačinjen od kinematografskih efekata, kao stvoren je da se gleda na velikom platnu, širom otvorenih očiju i bez predrasuda. Pulsira nostalgijom, čežnjom, mladalačkim zanosom, ali i oštrim i snažnim životnim udarcima i zasjecima. Kao paralelni, tihi lik, analogan Partenopi, izdvaja se grad Napulj, mjesto puno suprotnosti, u kom se ljepota miješa s propadanjem i razvratom, a koji će baš kao i film, svakome ponuditi da sam procijeni šta je ljepota: misterija, prevara, ili možda način na koji plaćamo izlaz iz kaveza sopstvenog odraza u ogledalu.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.