Ovog puta preporučujemo film u stilu Vudi Alena, u kome on glumi, ali ga nije režirao. Međutim, da bi film bio vudialenovski, on nesumnjivo mora napisati scenario. Ko u Holivudu može da uradi to bolje. Da sebe smesti na dno, predstavi se kao neurotična osoba i naravno ide kod psihijatra. Lekovi, sumnja u sebe i propali brakovi su sa Vudi Alenom obavezna stvar. Današnji film koji preporučujemo je režirao Herbert Ross. Film se zove Play it again, Sam. U prvim scenama se pojavljuje film Kazablanka. Jer, možda Vudi Alen ne bi ni glumio ukoliko nije ispunjen neki od kriterijuma. Odnosno tema. A jedna od obaveznih tema je film. Vudi Alen je filmski kritičar koji je opsednut Kazablankom i Hemfri Bogartom. Inače ga Hemfri Bogart prati kroz ceo film. Tačnije kroz one delove u kojima Vudi Alen tone. S obzirom da je scenario pisao Vudi Alen, ostaje samo da zaključimo kako se režija razlikuje. U ovom filmu, prisutno je mnogo više govora tela. Scena koje su smešne, tačnije scena koje su snimljene samo da bi kod gledaoca izazvale histeričan smeh. Jer, dok Vudi Alen suši kosu, to je u stvari samo skeč. Herbert Ross je, pre nego što je postao uspešan reditelj, bio koreograf za Brodvej. Pre toga je imao i plesačku karijeru. Tako da je ovom reditelju jako dobro poznat govor tela i on to nesumnjivo zna da uradi kako treba.
Vudi Alen, osim što nas dobro nasmeje, nam ostavlja prostor i da saosećamo sa glavnim likom. Glavni junak nije samo smešan, i dosadan a i kuka. On je naprotiv, vrlo zanimljiv, dobro opaža, sarkastičan je a zna i da poentira. Ključan problem koji ima nekada, Vudi Alen a i mi, jeste da se iznervira u pojedinim situacijama ili postane nervozan i ne zna šta da uradi. I onda ispadne uglavnom budalast i idiot. Verujem da nam se to svima desilo. Ključno da pobedite sagovornika ili „jačeg“ je da se ne iznervirate, tačnije ne odreagujete emotivno nego nonšalantno, kao prosečan Englez.
Međutim, u filmu vidimo i još jednog Alena, onog koji je bahat, pun sebe i nadobudan. Da li je to loš uticaj Hemfrija na Vudi Alena u filmu ili nam on prikazuje kako mi svi nekada znamo da budemo nadobudni. Umesto da budemo skromni i umereni, a svesni svojih vrlina, mi nekada utonemo u svet u kom smo superiorni i ne izlazimo iz njega. Dok nas neka šaka ne opali po nosu. A još jedna od stvari koju možemo posmatrati u filmu je i kako najbolji drugar spava sa njegovom ženom. I ovde nije u pitanju samo seks, već ozbiljna emotivna bliskost, osećaj pripadnosti iz koje se rađa ljubav. Da li bi trebali da sudimo glavnom liku, ženi ili mužu, verujem da je to u oku gledaoca. Tačnije u onome kako gledalac doživljava život, i da zna napraviti razliku između ideologije kojom živite život i stvarnosti.
Ovaj film, iako je jako dobra komedija koja će vas sigurno nasmejati, je i film o stvarima koje nas muče. Našim strahovima, nedoumicama i kako biti svoj. Jer mi smo svako svoj Hemfri Bogart.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.