Uvodimo novu rubriku, jednom mesečno ćemo pisati o slici, skulpturi, instalaciji, predmetu ili više predmeta… Dva su kriterijuma za odabir. Prvi – delo se mora obuhvatiti jednim pogledom. Drugi kriterijum se odnosi na autora teksta, naime, autor mora videti delo svojim očima, uživo, ne na slici ili na filmu.

Pogled meseca | Pobeda, anđeo i Berlin

22. 07. 2025. | Pogled meseca

Foto: Dragan Stojanović

Neke od važnih scena jednog od najvećih filmova svih vremena snimane su na umetničkom delu, na ramenu anđela. Mada bi i sam film mogao da se nađu u ovoj rubrici, jer je reč o vizuelnom remek-delu, ovde ćemo govoriti o delu koje se pojavljuje u drugom delu. Pogled meseca usmeren je na „Siegessäule“ (Stub pobede), tačnije na vrh samog stuba, na „Statuu Viktorije“, čudesnu pozlaćenu skulpturu (ispod zlata je bronza) rimske boginje pobede.

Skulptura je visoka 8,3 metara, a na glavi nosi šlem s orlom, što personifikuje Prusku. Statua je teška 35 tona pa je poznata i kao „najteža žena u Berlinu“. Statua je delo nemačkog skulptora Frederika Drejka (Friedrich Drake, 1805 – 1882).

Statua simbolizuje pobedu, otud i rimski naziv Viktorija (to je zapravo rimska varijanta grčke boginje pobede Nike).

Viktorija u jednoj ruci drži lovorov venac, a u drugoj koplje. Pri vrhu koplja je venac s upisanim krstom. Sve su to standardni simboli pobede. U ovom slučaju nekoliko pruskih pobeda. Prvo, pruske pobede nad Danskom u Nemačko-danskom ratu. Zatim pobede nad Austrijom u Austro-pruskom ratu i pobede nad Francuskom u Francusko-pruskom ratu.

Moglo bi se reći da je spomenik izgrađen u slavu pruskog militarizma. Ipak, nama je to glavna asocijacija na slavni film Vima Vendersa (Wim Wenders) Der Himmel über Berlin (Nebo nad Berlinom, internacionalno Wings of Desire).

Dva anđela posmatraju ljude dok sede na Viktorijinim ramenima i krilima. Motiv anđela, a statua neodoljivo podseća upravo na anđela, zapravo je suština celog filma. Naime, jedan od dvojice anđela se zaljubljuje i kako bi bio s devojkom koju voli odriče se anđeoskog statusa, tačnije, odriče se besmrtnosti, postaje čovek. Čovek koji će voleti i koji će zbog toga umreti.

Priča o statui je slična, ali sve ide u suprotnom smeru. Počela je kao simbol rata, razaranja i smrti, da bi danas postala simbol ljudskog, mira i tolerancije. Čuvena gej povorka redovno posećuje Viktoriju, tu se masa zabavlja, pleše i šalje poruku ljubavi. Smrt ju je zaobišla i u bombardovanjima tokom Drugog svetskog rata. Prošla je bez oštećenja kako bi mogla da se transformiše u nešto drugo, u suprotno od ideje zbog koje je stvorena.

I Viktorija i Anđeo iz „Neba nad Berlinom“ su došli do istog cilja – do ljubavi. Jednom je ljubav donela život, a drugome smrt.

Čudni su putevi umetnosti, a i života.

Pročitajte i druge tekstove iz rubrike Pogled meseca ovde.