Foto: www.antike-am-koenigsplatz.mwn.de
Antički dragulji: Zaveštanje Helmuta Hansmana
Današnji pogled meseca nas vraća više od 3000 godina unazad. Pričaćemo o primenjenoj umetnosti. I to kakvoj. O umetnosti rezbarenja dragog i poludragog kamenja. Ovi prelepi kamenčići zapravo su minerali ispunjeni raznim primesama od kojih dobijaju prelepu boju. Oni se vekovima koriste za izradu nakita, pre svega.
Imali smo priliku da vidimo neverovatne radove. Fascinantno je kako su uspeli da naprave sve to na tako maloj površini. Na slikama se čini da su broševi mnogo veći, ali tek uživo vidite da se radi u minijaturnim površinama.
Zaista izgledaju neverovatno, ne možete verovati da je neko uspeo da na tako maloj površini iskleše konja, lava, ribu, Afroditu… Većina ukrasa je velika 13x15x5 mm i 22x16x6mm. Verujem kada bih ga uzela u ruku da bi mi ispao.
Ako mislite da smo mi počeli da koristimo bušilicu za sečenje dragog kamenja, onda ste se prevarili. Inače ovo je jedno od najstarijih zanata. I ljudi su klesali hiljadama godina. Koristili su razne materijale: od zuba, drveta do kamena i minerala. Nekada je to bio nakit većih dimenzija, nekada samo pomoćna sredstva za lov, a u jednom trenutku su počeli da rade sofisticirane proizvode za ukrašavanje.
I da bi napravili nešto malo i sitno, došli su na ideju bušilice. I vrlo brzo su shvatili da treba da je pričvrste za nešto da bi dobili na preciznosti. Od željenog komada kamena su sekli oblik koji im je bio potreban. Potom, da bi dobili sva ona umetnička dela, pravili su crtež koji će posle staviti na željeni kamen i onda počinje fino klesanje slike.
Pronalasci, do kojih su arheolozi i naučnici došli, potiču iz različitih delova Evrope i Azije. Na Koningsplatzu u Minhenu nalazi se „Staatliche Antikensammlungen und Glypthotek“ i velika kolekcija, nekada deo privatne postavke, a danas je dostupna svima.
I kao što to biva u antičko doba, svaka vaza, svaki kamen, svaka ogrlica ima neku priču. Tako i ovi isklesani kamenčići imaju priču. Svaki od njih nam nešto govori. Svaka civilizacija, svaki narod voli priče.
Danas vam pričamo priču o meduzi Gorgoni Meduzi, devojci koja je umesto kose imala zmije. I ako slučajno pogledate meduzu ona će vas ne zalediti nego skameniti. Inače, na Siciliji ona se nalazi na njenoj zastavi, tačnije njen je grb. Ništa u grčkoj mitologiji nije slučajno. Meduza Gorgona se nije rodila takva slučajno. U njenom slučaju ona je kažnjena za svoje nepropisno ponašanje. Pre svog ružnog izgleda sa kosom zmije, ona je bila mlada i lepa devojka. Ona je bila pratilja boginje Atine, ali pošto je prekršila celibat, Atina ju je kaznila upravo ovim izgledom.
Grčki bogovi su poznati po svojoj borbenosti, a mnogi su pokušavali da dokažu svoju hrabrost upravo time što će odrubiti Gorgoni glavu. Ali to nije nikome polazilo za rukom. Dok nije došao Persej koji nije želeo da mu se majka uda za drugog. Uz pomoć drugih Bogova, on je uspeo da odrubi meduzi glavu, a da je ne pogleda u oči. To je bio jedini način da je ubijete. U tome mu je pomogao uglačani štit u kome je mogao da vidi njen odraz. Glavu joj je odrezao srpom od dijamanta.
Grčki mitovi su imali svoju svrhu u njihovom svetu, tačnije u antičkoj Grčkoj. Meduza je kažnjena za nešto što možda i nije počinila.
Na jednom od kamenčića je upravo isklesana meduza kao bitan deo kolektivne prošlosti. Veličina kamena je svega 15x12x2mm. Na tim dimenzijama verno su prikazane njene oči, njeno lice koje možete videti frontalno i može vas uplašiti, možda pomislite da će vas skameniti. Naravno ako znate priču. Zatim su tu njeni pramenovi, predivno i upečatljivo isklesani, i odozgo verno dočarane zmije kao da će da iskoče iz kamena. Kamen koliko lep toliko i neprijatan za posmatranje.
Na Koningsplatzu ne možete pronaći celu kolekciju kamenčića, ali možete pronaći neke koji su zaista neverovatni.
Još videa pogledajte ovde.