Današnja preporuka je rano delo Paola Sorentina, velikog estete i velikog umetnika. Njemu se možete diviti na više nivoa, podjednako možete voleti celinu, kao i detalje; možete pratiti ideju ili delove dijaloga; možete slušati muziku ili se prepustiti geometrijskim oblicima koje stvara kamerom… On među filmskom publikom izaziva divljenje, možda najviše zbog svog prefinjenog i jedinstvenog stila. Međutim, Paolo Sorrentino je i reditelj koji dobro poznaje svoje društvo. On zna italijansku dušu. Poznaje njihov mentalitet, muke, šta im smeta, šta im je bitno.

Njegovi likovi su jedinstveni, kod njega nema stereotipa. Iako kod Sorentina itekako ima ljudi koji vas nekada nerviraju, on ima svoje genijalne i jedinstvene karaktere. Zahvaljujući Sorentinu i tim njegovim likovima, mi stičemo široko iskustvo koje inače ne bi mogli dobiti bez filma.

U filmu „Porodični prijatelj“ (L’Amico di famiglia) ne ostajemo uskraćeni za to iskustvo. „Porodični prijatelj“ počinje portretisanjem jednog simpatičnog čoveka. On je komšija i sin, nasmejan je, pomaže svima i brižan je. Istovremeno, dok gledate sve to, vrlo vam je neprijatno. Kamera je spora, kadar vam je nejasan, ali se vidi da snima veliki Felinijev sledbenik. Odjednom uviđate da je onaj simpatični čovek, kojeg vam je žao, u stvari zelenaš. Ali, on nije bilo kakav zelenaš. On pomaže ljudima, on ih leči, on je njihov porodični prijatelj. Sam za sebe kaže da je on „čovek dobrog srca“ ili „Džeremaja, zlatno srce“.

Verujem da su Sorentinovi filmovi itekako utemeljeni na neki stvarnim likovima iz njegovesredine. A Džeremaja je možda sklop više različitih ličnosti. Iako svi u okruženju znaju ko je Džeremaja, okolina ga je pustila da uđe u njihove domove, ljudi traže pomoć od njega i pristaju na njegove igre. Možda ne treba ni napominjati da naš antiheroj često prelazi sve granice pristojnosti.

I njegova priča je bila uspešna, sve dok jednog dana nije prešao etička pravila svih u okruženju. Svi koji su ga okruživali i bili mu verni rešili su u jednom trenutku da ne žele više da budu deo laži u koju je on verovao i koju je svima nametao. U jednom momentu počnete da razumete ljude koji pozajmljuju od njega novac. I babu što se kocka, i tatu koji organizuje svadbu, svi vam odjednom postaju draži od Džeremaje, iako su i oni pogrešni. Da li je prevara ako prevarite osobu koja ne želi da gradi prijateljstva i nije empatična. Poruka filma bi mogla da bude i da zloupotrebljavanje tuđih mana zarad lične dobiti itekako može da vam se obije o glavu. Ko je u filmu dobar, a ko loš, to je nebitno, ono što ćete steći je novo, drugačije iskustvo. I da nisam gledala Hanekea rekla bih vam: „Neprijatno vam veče želim“. Ipak, posle Hanekea ništa nije tako neprijatno. A kada nam Sorentino priredi neprijatnost to je uvek praćeno nekom lepotom. Nekada velikom, nekada manjom, ali uvek lepotom.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.