Vraćamo se staroj Lava Lab ljubavi, spoju ambijentalne (akustičke i elektronske) i repetitivne muzike. U ovoj preporuci imamo sve omiljene elemente: sintisajzere, lupove, dron tonove, tišinu, repeticiju… Ukratko, sve što vole mladi. Na sceni je samo jedan čovek. Okružen je dirkama, tu je koncertni klavir, kao i nekoliko sintisajzera, plus gomila elektronskih sprava, što analognih, što digitalnih. Dok gledamo čoveka kako izvodi svoju muziku, u transu slušamo fantastične muzičke komade.

Nils Fram (Nils Frahm) doslovno uvlači slušaoce i, eventualno i gledaoce, u svoj svet, pre svega, svet put ambijentalnih pasaža, tema koje se ponavljaju s tek malo varijacija, pun harmonija koje vas ne puštaju. Njegova muzika se može analizirati i deliti na segmente, ali to, najverovatnije, nema smisla, jer se magija dešava van svih tih mašina i muzičke teorije. Magija je u samom muzičaru koji sve iznosi pred slušaoce, bez želje da ih zadivi, bez skrivenih misli i bez virtuoznih ambicija.

Fram uživa u muzici koju izvodi, izgleda kako se skroz predaje, kako onom što izlazi iz mnogobrojnih transformatora zvuka i klavira, tako i publici. Ako uspete da se ukrcate na taj brod pun emocija i davanja, neće hteti da dođete do obale. Zaplovićete po ogromnom okeanu Nilsa Frama.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.