Ako hoćete da razmišljate o pokretnim slikama, ako baš hoćete da se zadubite, ako ste spremni da se iznervirate jer niste uspeli da razumete šta zapravo autor hoće da kaže – gledajte iranske filmove. Ovde ćemo predstaviti neke od omiljenih Lavalab filmova koji su na ovaj ili onaj način povezani s Iranom. Uglavnom je ta veza sam reditelj.

Na samom početku preporučujemo velikog majstora Mohameda Rasulofa (Mohammad Rasoulof) i njegovo remek-delo iz 2024. „Seme svete smokve“ (The Seed of the Sacred Fig).

U centru priče je čovek koji živi po pravilima – društvenim, religijskim, moralnim. Rasulof insistira na tome da gledamo običnog čoveka koji poštuje tradiciju i društvene norme. Da gledamo nekoga ko je predvidiv, čoveka koji je dobar za sve, kako za vlast, tako i za komšije. Već samim insistiranjem na ispravnosti reditelj nam nešto poručuje. U mučenjima i masakrima uglavnom su učestvovali obični ljudi, dobre komšije koje „mrava ne bi zgazile“. Autor kao da tiho priziva Hanu Arent i njenu tezu o banalnosti zla. Doduše, zla još nema, ali iz tolike ispravnosti ne može ništa dobro ispasti. Posledice usiljene ispravnosti mogu biti samo banalnost i zlo.

Tako već na početku dobijamo sve što će nam biti potrebno do kraja filma. Iman je sudija koga neko s vrha unapređuje i to u sred protesta u Iranu, protesta koji su počeli u septembru 2022. nakon smrti Mahse Amini. Islamska moralna policija uhapsila je dvadesetdvogodišnju devojku jer nije nosila hidžab po propisima, naime, video joj se pramen kose, potom su je odveli u stanicu i, po svemu sudeći, pretukli na smrt. To je izazvalo velike proteste, koji su počeli pobunom žena. Vlast je reagovala brutalno. Do septembra 2023. ubijeno je više od 500 osoba, dok je uhapšeno nešto manje od 20.000 ljudi. Protesti su se odvijali u 132 grada širom Irana.

Rasulof nam tokom celog filma pušta snimke policijske brutalnosti koje su napravili sami demonstranti mobilnim telefonima.

Naš dobri junak postavljen za sudiju koji bez dokaza, čak i bez čitanja policijskih dosijea i bez iskaza svedoka, štancuje presude, što smrtne, što one koje protestante šalju na dugogodišnje robije. Dobri čovek i komšija pristaje na to, jer on je dobar samo zato što je upravo to poželjno ponašanje, tako je naučen, ali kada sistemu više ne treba takav, oni su mu rekli da treba da bude malo drugačiji. Iman nema grižu savesti. On čak i ne razume centralni slogan protesta „Žena, život, sloboda“. Njega muči nešto drugo.

Iako se na samom početku pita zašto mora tako da se radi, ubrzo „shvata“ da se protiv neprijatelja mora boriti svim sredstvima. Kako je naučio da bude dobar, tako je naučio i da bude odan. Ali, sve to ne može bez posledica.

Od nadređenog dobija pištolj, kako bi se branio od protestanata, naravno, ali oružje ubrzo nestaje.

Iman upada u sve dublju paranoju. A da, naš dobri (anti)junak ima dve ćerke, samosvesne devojke koje razumeju šta se dešava napolju i šta se dešava u kući. Tak je Rasulof pripremio scenu za porodičnu i društvenu dramu. Iman sumnja na ćerke, optužuje ih da su one ukrale pištolj…

Kakve sve to ima veze sa biljkom koja se zove sveta smokva? I što baš seme? Sveta smokva se širi tako što ptice jedu njene plodove, a potom zajedno s izmetom izbacuju i seme. To je taktika mnogih biljaka, ali sad dolazimo do kvake 22. Naime, seme se razvija samo ako padne na druge biljke. Mlada smokva se obavija oko domaćina i polako ga davi.

Smrtonosni zagrljaj umalo nije ugušio i samog autora. Suvišno je objašnjavati zašto. Kada su cenzori pogledali film mogli su samo pasti sa stolice. Potpuno su poludeli. Toliko da su ga brzo osudili, pazite sad, na osam godina zatvora, bičevanje, novčanu kaznu i oduzimanje imovine. Manje bi dobio da je ubio desetak ljudi.

Cenzori nisu bili toliko pošteni da kažu zašto ga osuđuju, već je rečeno da je snimao film bez dozvole vlasti, a posebno im je smetalo jer glumice nisu nosile hidžab. Pričali su i o bezbednosti zemlje i drugim čudima. Glavnim glumcima je zabranjeno da napuštaju zemlju.

Rasulof je dobro znao s kim ima posla pa je pobegao iz zemlje, peške je ilegalno prešao granicu. I danas se krije, najverovatnije živi negde u Nemačkoj.

Srećom, seme svete smokve nije palo na njegovu glavu.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.