Serije našeg djetinjstva – Smogovci

„Oni su mali, ali su veliki, odnosno, hoću reći, nisu više mali, ali su dosta veliki da ne budu mali.“

Vjerujem kako je ova kultna rečenica iz kultnih Smogovaca svima urezana u sjećanje, posebice jer je riječ o seriji koja je zbog svog šarma, humora i odlične scenarističke i glumačke moći zauvijek ušla u srca brojnih generacija. Serija je postala dio djetinjstva mnogih, pa vam zato donosimo zanimljivu povijest serije, kao i ostale informacije koje možda niste znali o omiljenim Smogovcima.

Prva epizoda Smogovaca emitirana je 04. travnja 1982. godine. Zanimljivo je napomenuti da serija nije debitirala samostalno, nego u sklopu emisije „Što nam kaže nedjelja?“ na Televiziji Zagreb u terminu između 10 i 11:30 sati. Prva polusatna epizoda Smogovaca, pod nazivom „Dado i Nosonja“, zauvijek je promijenila televizijske ekrane naših prostora. Smogovci u formi koju danas poznajemo ne bi nikada postojala da nije bilo tri osobe. Prvi je, dakako, Hrvoje Hitrec koji je autor romana na kojima je zasnovana serija. On je napisao ukupno pet romana, a sama serija se bazira samo na njih tri – onima iz osamdesetih godina. Ostala dva romana napisana su u devedesetim godinama: „Smogovci i biće iz svemira“ i „Smogovci u ratu“. Sam Hitrec je osim romana pisao i scenarije za istoimenu seriju, te je kreirao neizmjerno zabavan i poučan sadržaj koji je omiljen i danas. Druga osoba zaslužna za Smogovce ujedno je i redatelj, Milivoj Puhlovski. Vječno ćemo pamtiti njegove impresivne kadrove Zagreba iz zraka koji nas vode do puteva Naselka, a koji su u velikoj mjeri i obilježili seriju. Treća osoba koja je zaslužna za uspjeh serije svakako je Pajo Kanižaj, koji je kao legendarni urednik HRT-ovog programa za djecu i mladež prepoznao roman kao materijal za ekranizaciju.

Serija je postala hit najviše zbog svoje kvalitete. Naime, dok je danas nemoguće izbjeći najave i trailere za nove sezone serija i sveopćih reklama, Smogovci u samom početku nisu imali ništa od toga. Izuzev nekoliko manjih članaka serija nije doslovno imala nikakve reklame niti dodatnih medijskih ili drugih popratnih proizvoda koji bi je komercijalizirali i pretvorili instant u hit seriju. No, tajna uspjeha Smogovaca krila se u obožavanju publike kojoj su junaci iz serije brzo prirasli srcu. Koliko je „ludilo za serijom“ bilo prisutno najbolje dokazuje činjenica kako je uredništvo televizije dobivalo masu prosvjednih pisama gledatelja, i to samo ako bi izostala repriza serije, posebice od razočaranih učenika koji zbog škole nisu stigli pogledati neku epizodu koja je emitirana u originalnom terminu. Štoviše, zahtijevali su ispriku i novi termin emitiranja epizode. Te reprize su bile gotovo jednako gledane kao i originalna epizoda emitirana istog dana. Današnjim generacijama ovaj podatak će možda zvučati glupo, ali gledano u kontekstu vremena u kojem nije bilo interneta, niti mobitela, to je zbilja bila velika stvar. Dovoljno o tome svjedoči i podatak da je na stotinu kućanstva 1988. godine televizor posjedovalo njih 86,4%, a 1990. godine postotak se povećao na 94,4%. Važno je istaknuti da je konkurencija za vrijeme višegodišnjeg snimanja i emitiranja Smogovaca bila nevjerojatna. U to vrijeme izlazile su brojne kultne serije poput “Jelenka”, “Lažeš, Melita”, “Ne daj se, Floki”, i to samo iz dječjeg programa, dok su kultne hrvatske serije poput “Velog mista” „Nepokorenog grada”, “Inspektora Vinka” imale poseban status kod publike. Treba također spomenuti kako su tada i inozemne serije bile prikazivane u mreži Jugoslavenske radiotelevizije, gdje se posebno ističu “Dinastija”, “Mućke”, “Dallas” i “Allo, Allo!”.

Smogovci su krajem osamdesetih bili drugi po gledanosti, a ispred njih je bila jedino kultna serija „Bolji život“, Televizije Beograd. Kroz period od 16 godina snimljeno je 38 epizoda, a taj protok vremena najbolje je bio vidljiv na glumcima koji glume braću Vragec. Kroz taj dug period publika nije odustala od serije nego naprotiv – željno se iščekivala svaka nova epizoda. O kvaliteti i gledanosti serije svjedoči podatak da je bila emitirana u Australiji, Švedskoj, Njemačkoj, Kini i Novom Zelandu. Iako je stekla kultni status i popularnost serija nije angažirala velike zvijezde. Većina glumaca, posebno oni mlađi, prvi put su se pojavili na televizijskim ekranima. Neki su jedine uloge ostvarili samo u Smogovcima, a većina scena je snimljena iz prve, bez posebnih ponavljanja najviše zbog ograničenih financijskih sredstava.

Naravno, svi najviše pamtimo glazbu iz uvodne špice koja je preuzeta iz vesterna „Sedmorica veličanstvenih“ (1960.), dok Smogovci obučeni kao kauboji hrabro koračaju ulicama Naselka poredani od najvećeg do najmanjeg. Kao što smo rekli saga o Smogovcima započela je romanom iz 1976. godine, kasnije serijom o stanovnicima zagrebačkog kvarta Naselak koji je zapravo današnja Peščenica. Naselak je prikazan kao nadasve slikovit i neobičan, gdje žive ljudi koji se mogu podijeliti u tri društvene skupine. Stanovnici samog Naselka zapravo su, rekli bismo, socijalno najnestabilniji što je najbolje opisano kroz kuću Vragecovih koja je u raspadajućem stanju. U malo su boljem položaju stanovnici nebodera. Naime, djeca stanovnika nebodera vidljivo imaju bolje igračke i odjeću nego ona iz Naselka. A tu je i buržoazija koja živi u vilama s bazenima. Serija je većinom snimana u istom kvartu, dok su scene s vilom snimane na nešto udaljenijoj lokaciji u Samoboru. U Naselku imamo i predstavnika proletera Augusta Kranteka, poznatijeg kao Papirus koji je imao psa Cuceka. Papirus je starosjedilac Naselka, pijanac prikazan kao rubni lik društva koji živi od skupljanja i prodaje starog papira. Pa ipak, u seriji glavninu radnje nosi obitelj Vragec, te stanovnici nebodera koji u međusobnim avanturama, nesporazumima i svakodnevnim životnim situacijama kod publike izazivaju empatiju i simpatije, tako da nije ni čudo što su se mnogi mogli poistovjetiti sa svim tim živopisnim likovima.

Kroz prvi roman i epizode upoznali smo šašavu obitelj Vragec koja je pomalo luda na svoj način, a sastoji se od sedmero braće koji su sasvim različiti osobnošću ali neizmjerno složni međusobno. Njihova majka je u Njemačkoj, gdje je otišla trbuhom za kruhom, dok im je otac, nažalost, preminuo. Drageca Vrageca, najstarijeg i kao glavu kuće, glumio je Tomislav Štriga, koji se, dok im je majka radila u Njemačkoj, brinuo za braću i upravljao radovima na novoj kući. Njegov lik nakon ženidbe postaje karikatura, jer on zapravo tumači nevjernog muškarca u braku, što se najbolje vidi u kasnijim epizodama, posebice dok zaljubljeno čeka Bongovu zgodnu mladu učiteljicu. Pero Vragec, kojeg je tumačio Ivica Zadro, glumio je talentiranog nogometaša koji igra za Dinamo. Iako je Pero sve samo ne sportske građe, mnogi strani nogometni klubovi raspitivali su se za njega. No, iako je Pero imao želju otići igrati za neki inozemni klub, pa smo ga tako mogli vidjeti kako uči engleski na putu ostvarivanja svojih želja, uvijek se tu našla neka prepreka koja ga je spriječila u ostvarenju snova. Među glavnim čimbenicima svakako je sabotaža mame Vragec, ujaka Fleka, ali i sama uprava Dinama koja je željela zadržati talentiranog Peru, a koji na kraju i postane trener mlađih generacija Dinama. Iako nikada nije zbog rubeola zaigrao za legendarni Manchester United, Pero je bio biser Dinama. Treba također naglasiti kako Perina karijera nije samo dio serije, nego i važan prikaz povijesti Dinama. Naravno da je Pero Vragec bio fiktivni lik i da se utakmica protiv Milana, u kojoj je Dinamo uz pomoć moćnog Bonga Bora i Mora, pobijedio Milano 25:0, nikada nije odigrala. No, ostala povijest je itekako stvarna. Pa smo tako upravo kroz seriju mogli vidjeti kako je klub 1991. godine promijenio ime u HAŠK Građanski, i kako su svi bili nezadovoljni tom odlukom, igrači i navijači. Hitrec je bio toliko slobodan u svojoj interpretaciji da je izmijenio i vodeću postavu kluba. Pa je tako Velimir Zajec, Zeko (bivši igrač i nogometni trener 1998.-1999.) postao predsjednik kluba, a Pero Vragec nogometni trener. No, kako život piše romane zanimljivo je istaknuti kako je nedavno upravo Zajec i postao predsjednik Dinama, baš kako je Hitrec i zamislio.

Slikara Mazala koji je bio u ljubavi s Dunjom (Anamarija Petričević – prva Dunja) žandarovom kćerkom (Ilija Ivezić) koji ga ne podnosi, glumio je Damir Šaban. Od svojih srednjoškolskih dana, pa do odrasle dobi Mazalo je imao financijskih problema. U jednom periodu Mazalo okreće novu stranicu u životu i smisao pronalazi u filozofiji lažnog gurua. Taj segment radnje je bitan jer se tu Mazalo, uz Nosonju i Fabijana, ističe kao jedan od likova koji živi alternativnim načinom života. Njegova veza s Dunjom, kao što smo već spomenuli, glavna je okosnica njegova života. To je veza koja je prošla razne prepreke uključujući svađe, ljubomoru te prevaru. Kada Mazalo odlazi u vojsku vidimo poveznicu njega i samog Hitreca koji je svoj vojni rok imao u Makedoniji. Na posljetku se Dunja i Mazalo ožene, te žive s Dunjinim roditeljima. Dunjina i Mazalova ljubav dobila je najljepši plod u zadnjoj knjizi, malenu Anicu. U seriji se to mijenja, pa su tako umjesto djevojčice Anice dobili dječaka Matiju.

Cobra (Mario Mirković) također je bio jedan zanimljiv lik. Cobra je bio nadaren za prirodne znanosti te je cijeli život maštao kako će jednog dana osvojiti Nobelovu nagradu. Na početku za svoja otkrića dobiva prijekore i poneki šamar, no na kraju ipak osvaja Nobelovu nagradu. Kasnije ga vidimo kao rijetkog pojedinca koji u doba ratne krize dobro živi. Njegov lik je karikatura hollywoodskih zvijezda, a njegova zaručnica Vlasta ironizirani prikaz ljubomorne žene. Njezina ljubomora je najviše vidljiva kada na van izigrava savršeno smirenu djevojku, dok se s druge strane ne ustručava pripremiti „napitak za smanjivanje“ na Cobrinim obožavateljicama.

Štefek (Željko Bilen) jedini je Vragec koji je kao dječak otišao rođacima u Ameriku na školovanje. Buco (Edin Breški) veliki gurman i vječito gladan, ističe se među Vragecima kao najveći poduzetnik. Svi još pamtimo kada je u dvorištu napravio veliki svinjac, a od svinjca biznis. Njegov lik zapravo najbolje funkcionira u socijalističkom društvu. Vidljivo je to u scenama kada on potkupljuje inspektora u svrhu izbjegavanja kaznene prijave jer Buco je već tada znao da ništa u društvu ne funkcionira bez korupcije.

Među stanovnicima nebodera posebno se ističe Nosonja (Đorđe Rapajić) sa suprugom Mirom (Mira Furlan). Oni imaju sina Dadu (Omer Alin – prvi Dado). Između stanovnika Naselka i stanovnika nebodera nema posebnih emocija niti veza, ali je vidljiva velika ekonomska razlika. Kao totalni autsajder od jednih i drugih ističe se Crni Džek (Slavko Brankov) koji kriminalnim aktivnostima remeti idilu Smogovaca. Kasnije mu pomoćnik postaje Kumpić s kojim ulazi u kriminalne poslove. Zanimljivo je istaknuti da, iako kriminalci, njih dvoje imaju moralnu stranu koju potkrjepljuju rečenicom „Od studenata, radnika i vojnika ne marišemo.“

U prvim sezonama serije u ulozi pripovjedača imali smo Ivana Hetricha, da bismo u drugoj sezoni u toj ulozi slušali Žarka Potočnjaka koji je dobio i ulogu profesora zemljopisa. Naravno, razvijanjem priče upoznali smo još mnogo novih likova poput Sonje (Slavica Knežević), Marine (Gordana Stepanić), Flek (Emil Glad), Kumpić (Božidar Košćak), Bongo (Edvin Dautović), Bimbo (Marko Majer), Nina (Ksenija Pajić), Vlasta (Barbara Rocco) i mnogi drugi. Dok se prikazivala prva sezona, prvi roman o Smogovcima preveden je na slovenski, češki i mađarski tako da se publika rapidno širila. Naredna dva romana nastala su prema scenarijima za seriju – “Smogovci i strašni Bongo” (1987.) i “Zbogom, Smogovci” (1989.). Zadnja dva romana izašla su paralelno kao i istoimeni nastavci serije “Smogovci i biće iz svemira” (1993.) i “Smogovci u ratu” (1994.), koji se najviše osvrću na tadašnja društveno-politička zbivanja u Hrvatskoj. Sama neuobičajena kronologija nastanka romana i serije rezultirala je manjim odstupanjima u likovima, posebice njihovim imenima. Tako se u drugom dijelu pojavljuje Irena – kći gospođe Krištof koja kasnije postaje Perina žena. Odstupanje se vidi i u daljnjim nastavcima kada Irena bude preimenovana u Ninu. Oni koji su pažljivo gledali seriju, ali i čitali knjige zasigurno su se zapitali gdje je Maja. Ako se sada pitate tko je pak Maja, mi ćemo vas podsjetiti da je to osmi član obitelji Vragec koju na početku prvog romana čuva susjeda dok je mama Vragec u Njemačkoj, no kasnije se o Maji ne govori ni slova, dok se u seriji njezin lik ni ne spominje. Za Maju možete saznati jedino iz starijih izdanja knjiga, jer se u novim izdanjima tekst adaptirao i uskladio sa serijom. Treći naslov romana je kod publike unio nemir i čuđenje, jer su smatrali da sam naslov “Zbogom, Smogovci” aludira na povlačenje Hitreca i završetak sage koja je tada bila na vrhuncu popularnosti. No, kako se kasnije ispostavilo, to ipak nije bio kraj avantura Smogovaca.

Smogovci su kasnije postali dio hrvatske kulture, ponajviše zbog povijesnog konteksta u koji su smješteni. Kroz Smogovce tako imamo vidljiv prikaz života, odnosno društvene i političke svakodnevnice u Jugoslaviji (kasnije i u neovisnoj Hrvatskoj). Kroz romane i serije suptilno su umotane i političke poruke, koje u finalu serije preuzimaju glavnu nit vodilju radnje. Iako su Smogovci izbjegli rigorozne režimske cenzure i nije bilo previše problema tijekom realiziranja serije, iz današnjeg kuta gledišta je doslovno pravo čudo kako onda nitko nije uvidio kako se kroz Smogovce suptilno kritizirao tadašnji socijalistički režim. No, osim političkih komponenti i važnosti, Smogovci su nam pokazali kako se živjelo za vrijeme Jugoslavije. Pa tako kroz knjige i seriju možemo pratiti zagrebački kulturni, sportski i zabavni život grada. Prati se nogomet i košarka, gdje je posebni naglasak stavljen na uspjeh legende hrvatske košarke, Dražena Petrovića. Nosonja u seriji tako postaje autor Zagija, maskote koja je obilježila Univerzijadu koje se održala u Zagrebu 1987. godine. Odlazi se na planinarenja na Sljeme i izlete na selo. Pero čita sportski časopis Sprint, Dunja časopis Tina, a Dado i Štefek čitaju i skupljaju stripove. Nosonja djecu vodi gledati predstave i izvedbe mađioničara, ide se i u kino, dok Nosonja na kraju postaje autor crtanog filma. Nezaobilazna je i glazba, posebice grupe Azra s legendarnim Johnnyjem Štulićem. Zgodno je i spomenuti kako je Nosonja gostovao u tada popularnoj Kviskoteci koju je vodio Oliver Mlakar, dok je Josipa Lisac, diva hrvatske estrade, pjevala na vjenčanju Dunje i Mazala. Iz svih ovih stvari jasno je vidljivo kako su omiljeni Smogovci tijekom 80-ih godina prošlog stoljeća živjeli vrlo urban, živahan, zanimljiv i moderan život.

Također, zanimljivo je reći kako je kroz seriju česta tematika bio kriminal u svim oblicima. Krađe umjetnina, torbica, hrane, novca i mnogi manji prekršaji remetili su svakodnevnicu uspavanog Naselka. Smogovce smo imali prilike vidjeti u brojnim novinama i televizijskim reportažama među kojima se ističu Pero i Bongo. Bongo Vragec, pravim imenom Branimir Vragec, čudo je od djeteta, sin Sonje i Drageca. Kroz njegov, ali i kroz lik Marine dosta je dobro prikazano svojevrsno „iskorištavanje“ djece za neostvarene roditeljske snove. Smogovci se ne libe niti fizički kažnjavati djecu, a same odgojne metode iz današnje perspektive su itekako upitne. Najbolji je primjer Marinin otac i sad već kultna scena telefonskog razgovora, a koja je na neki način istovremeno tužna i smiješna. Da vas podsjetimo, nakon što je javnost saznala da Bongo Vragec posjeduje natprirodne moći, neimenovani Amerikanac plaća Crnog Džeka i Kumpića da otmu dječaka kojeg kasnije ima u planu iskoristiti za provaljivanje u sefove. No, nespretni dvojac zabunom otima Bimba, Marininog brata koji je u najblažu ruku rečeno nestašan. Bimbo je toliko izludio Džeka i Kumpića da su ga ovi pod svaku cijenu željeli vratiti roditeljima, uz naravno odgovarajuću otkupninu roditeljima jer ih je Amerikanac ostavio na cjedilu. Bimbovi roditelji, zaokupljeni Marininom teniskom karijerom, doslovno zaboravljaju na njega, a što je najbolje vidljivo upravo iz spomenutog telefonskog razgovora kada doslovno mole otmičare da ga pričuvaju još nekoliko dana dok se Marini ne završi turnir.

Zaključno možemo reći kako Smogovci s razlogom i više nakon 40 godina od prvog prikazivanja u gledateljima stvaraju simpatije. Onim starijim vraćaju sjećanja na vlastita djetinjstva i mladost, dok neke nove generacije kroz način života i odrastanja likova upoznaju seriju sa srcem i dušom. Nezaboravne avanture i događaji u svijetu Smogovaca ostavila su neizbrisiv trag u televizijskoj povijesti. Danas je doslovno nemoguće nabrojiti neku domaću seriju koja je u novije vrijeme ostavila tako velik utisak na gledateljstvo kao što su to napravili Smogovci. I zato, koliko god ih puta gledala, nikada mi neće dosaditi. I vjerujem kako nisam jedina.

Napisala Anđela Bulić. Preuzeto s prijateljskog sajta Kinoljubac.