Za razliku od filmova, nema mnogo eksperimentalnih ili art house serija. Većina priča, čak i onih koje se smatraju kanonom, koncipirana je po principu „šta će se dogoditi“. Gledaoci se drže u neizvesnosti tako što im se nikada ne daje ni naznaka šta će se dalje dešavati ili se čak navode na pogrešne tragove. Sve to ih „tera“ da gledaju do kraja. Neki autori to rade briljantno, a neki užasno. Ipak, princip je isti, ala Agata Kristi, recimo.

Retki su autori serija koje taj princip ne zanima. Jedan od njih je Nicolas Winding Refn. Njegova serija vrhunskog naziva „Too Old to Die Young“ nije zainteresovana za hormone gledalaca, već gađa neke druge centre, recimo za razmišljanje i za estetiku.

Priča oko koje se sve plete mnogima od nas je pala na pamet, ali ne kao dobra misao za dramski tekst, već iz iskrenog i brutalnog besa: kada sistem nije pravedan dođe vam da sami uzmete pravdu u ruke. To je srž serije. Bivši policajci su okupljeni oko tajnog osvetničkog udruženja, koje vodi advokatica, kako bi ispravili pravdu i pobili sve one kriminalce i ludake koji su završili van rešetaka, a očigledno su krivi. Država ih je uhvatila i pustila iz raznih razloga: od korupcije do političkih veza. Takođe ubijaju i one koji nikada nisu ni ušli u sistem kao zločinci.

Refn je od Amazona dobio dve stvari koje se retko dobijaju: slobodu da snima bez kontrole producenata i neograničen budžet. Iskoristio je to i snimio čudesno delo. Snimao je neobično dugo, deset meseci. Takođe je sve snimao po onom redosledu po kome će biti i prikazan tok radnje, što je neobično, uglavnom se snimaju srodne scene po mestu snimanja, kostimima… Refn ne radi tako, on sve svoje projekte snima hronološki, što je velika prednost za priču i ogromna mana za budžet.

Serija je vizualno čudo. Glumci često poziraju pred kamerama, ne rade ništa osim što prave ambijent za vrhunske slike. Takođe, prave i prevelike pauze između rečenica. Ništa nije onako kako biste očekivali. Ovo je umetničko delo u punom, eksperimentalnom kapacitetu. Statike nema samo u scenama nasilja i nasilnog seksa. A tada je baš brutalno. Većina scena je meditativna i vrlo stilizovana.

Policajac Martin i događaji oko njega predstavljaju jedan tok, drugi je njegov antipod i protivnik, šef kartela Hesus, ne manje surovi, ali ne toliko pravedni ubica. Treći nivo je ispričan kroz lik maloletne Hesusove devojke koja sprovodi svoju feminističku osvetu. Ona ubija muškarce koji su počinili zločin nad ženama.

Too Old to Die Young je umetnička, bizarna, linčovska, eksperimentalna serija, ne baš laka za gledanje, ne baš za svakoga, ali oni koji uspeju da uđu u taj neobičan svet meditacije, nasilja i osvete, mogu poželeti još takvih radova. Koncept „šta će biti sledeće“ zna da dosadi, koliko god da bio atraktivan i napet. Trejler možete pogledati ovde.

Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.