Nisam čitao puno doktorskih disertacija. Osim nekoliko izuzetnih radova koji su pisani za titulu doktora, svi ostali su bili dosadni. Ovde govorim samo kao čitalac, jer stručnjak svakako nisam. Onda sam naišao na pravo čudo – disertaciju koja je uzbudljiva kao neki kriminalistički roman. Dobro, malo preterujem, ali je ova preporuka sve samo ne dosadna. Reč je o doktorskom radu Gabrijele Abramac „Jezik i identitet ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu“. Odbranila ga je 2004. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Abramac na početku sama objašnjava rad ovako:
– Tema ovog rada su jezik i identitet ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu. Pripadnici ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu sljedbenici su haredskog i hasidskog judaizma koji je nastao među aškenaskim Židovima Istočne Europe u 18. stoljeću, proširivši se kasnije na Srednju Europu i Baltik. Na tim je područjima u spomenutom razdoblju židovska dijaspora koristila triglosičan jezični repertoar, tj. hebrejski kao sveti jezik, jidiš kao razgovorni jezik zajednice i jezik zemlje domaćina. U radu se obrađuje kontinuitet triglosičnog jezičnog repertoara židovske dijaspore u ortodoksnoj židovskoj zajednici u Brooklynu na početku 21. stoljeća. Sintezom povijesnih i suvremenih podataka ovim se radom želi pridonijeti boljem razumijevanju obrazaca prema kojima su Židovi oblikovali jezike kojima govore, te kako se oblikovao identitet zajednice koja je podložna vanjskim utjecajima. U dostupnoj literaturi ova tema nije obrađivana na ovaj način.
Autorka nas polako uvodi u temu, objašnjava nam kontekst. Pojašnjava sam pojam dijaspore, potom govori o jeziku i identitetu, zatim sledi jedan zanimljiv deo o samim jevrejskim jezicima, a potom pridodaje i ostale jezike koji su uticali na jevrejsku zajednicu. Centralni deo rada su intervjui sa sadašnjim i bivšim članovima ortodoksnih zajednica u Bruklinu. Na kraju je analizirala materijal koji je prikupila na terenu.
Teško je razumeti zajednicu o kojoj govori autorka u doktorskoj disertaciji. To je zatvoreno društvo koje živi u kosmopolitskom i otvorenom gradu. Članovi zajednice uspešno ignorišu sve što se dešava oko njih, oni žive životom koji je van svih tokova. Kada su pitali jednog od rabina zašto tako žive, on je odgovorio pitanjem: da li danas postoje antički Grci, Kinezi iz doba kada su cvetale dinastije, Egipćana kojima su vladali faraoni, a potom i odgovora – niko nije preživeo sve te promene i to samo zato što su ih oberučke prihvatili. I zaključuje – mi živimo isto kao pre dve i po hiljade godina, samo zato još uvek postojimo, iako dve hiljade godina nismo imali državu.
Jevreji su dva milenijuma narod dijaspora, narod bez države, ali i narod bez govornog jezika, bar jedno vreme, što je bitan faktor za povezivanje. Hebrejski se koristio isključivo kao jezik molitvi i svetih knjiga. Jevreji su govorili jezike zemalja u kojima su živeli. Vremenom su počeli da stvaraju jezike kao konglomerate jezika domaćina, uz dodatke iz hebrejskog i aramejskog. Te nove jezike su zapisivali hebrejskim alfabetom, modifikovali su sintaksu i izgovor jezika domaćina sve dok nisu dobili svoje jezike.
Jedan je ladino, koji se zove i sefardski i judeo-španski.
– To je bio jezik Židova istjeranih iz Španjolske 1492. godine, nakon čega su oni došli u Sjevernu Afriku i u Otomansko Carstvo, kamo ih je primio sultan Bajazid II. Potomci tih Židova su Sefardi u BiH, Srbiji i Makedoniji. Što se tiče hebrejskog jezika, više me zanima sociolingvistika hebrejskog i procesi oživljavanja jezika koji se nije govorio 2.500 godina, te kako na modelu oživljavanja hebrejskog jezika možemo oživjeti druge jezike ili spasiti one koji su danas pred izumiranjem – objašnjava Abramac u intervju za Jutarnji list.
U Njujorku živi tridesetak hasidskih grupa, a najortodoksniji ne žele da govore ni engleski, ali ni hebrejski. Za njih je hebrejski sveti jezik, uzvišeni jezik koji nije za svakodnevni govor, jer, ne možete ljuštiti krompir i govoriti hebrejski, kaže jedan njen sagovornik.
– Ovaj stav odraz je hasidske anticionističke ideologije. Naime, ultraortodoksni Židovi ili, kako oni sebe nazivaju, Haredi (na hebrejskom: bogobojazni, doslovno, oni koji drhte pred Bogom) nikad nisu podržavali ideju sekularne židovske države. Prema njihovim vjerovanjima, Mesijin dolazak izvest će ih iz egzila i uvesti u obećanu zemlju. Do tada trebaju biti lojalni stanovnici zemalja koje su im pružile gostoprimstvo i svojom odanošću Bogu i izvršavanjem vjerskih zapovijedi ubrzati Mesijin dolazak. Stoga, ideja sekularne države u kojoj su prema njihovim stavovima cionisti oživjeli hebrejski, koji nije bio u aktivnoj uporabi oko 2.500 godina, nije prihvatljiva.
Drugi jezik nastao je na istoku i mešavina je germanskih i slovenskih jezika, naravno uz dodatke iz hebrejskog i aramejskog. Taj jezik se zove jidiš i u velikom broju njujorških zajednica se govori upravo ovim jezikom. Vlasnici čuvenih holivudskih studija su pričali da ni kao odrasli i ostvareni ljudi – bogataši koji prave filmske hitove – kod kuće nisu smeli da pričaju engleski, niti bilo koji drugi jezik, ništa osim jidiša. Jedan od njih kaže da ga je baba udarala štapom po prstima za svaku reč koja nije na jeziku istočnoevropskih Jevreja.
Abramac je s hasidima u Bruklinu provela pet puta po dva meseca. Živela je u zajednicama koje se zovu Chabad Lubavitch, Satmar i Belz. U tim zajednicama, odnosno dinastijama, kako ih zovu, rabini su glavni i za sve se pitaju. Mnoge dinastije nose nazive po mestima iz istočne Evrope. Satmar je dobila ime po gradu Satu Mare, koji se sada nalazi u Rumuniji, a bio je deo Mađarske. Belz je grad na severu Ukrajine…
Disertacija „Jezik i identitet ortodoksne židovske zajednice u Brooklynu“ je neverovatan vodič kroz jezike i identitete Jevreja. To je ujedno i pravi test za razumevanje zajednice koja je potpuno drugačija od nas. Nije lako razumeti ljude koji prave sve veće ograde kako svet sve više ide u modernizaciju. Teško je sve to prihvatiti, ali se možda može razumeti. Ova knjiga nam pomaže u tome.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.