Martin Gore je veliki pesnik. Iako još uvek nije priznat u zvaničnim, akademskim krugovima, reč je o izuzetnom piscu. Za sada samo je priznat Bob Dilan, svi ostali su tamo neki muzičari. Moglo bi se reći da je to klasična nepravda, ali to se najverovatnije ne tiče samih pesnika, bar ne onih koje možemo smatrati autentičnim autorima, koji ne pišu zbog priznanja. Utisak je da Gor stvara jer ga tera neki unutrašnji glas, neka muka, problem, unutrašnja drama s kojom mora da se obračuna tako što sve stavi na papir. To se može pročitati ili bar naslutiti iz samih stihova.
Ako se niste udubljivali u stihove Martina Gora možete početi s pesmom koju vam danas preporučujemo. Slušamo veliki hit grupe Depeche Mode „Walking In My Shoes“. Gor je često apstraktan, voli asocijativne, ponekad komplikovane stihove, nije ga uvek lako odgonetnuti, morate se potruditi, a možda i namučiti da bi ste bar neka vrata, koja vode ka bogatom autorovom unutrašnjem svetu, otvorili. Morate malo hodati u Gorovim cipelama.
Sve to se krije iza, neki bi rekli, još jednog u nizu pop bendova uz čiju muziku klinci đuskaju bez ambicije da misle o bilo čemu. Veličina benda Depeche Mode je upravo u tome da ga lako možete zavoleti i slušati onako uzgred, a u isto vreme se iza te glazure kriju neverovatne dubine. Tako komplikovana poruka dolazi do većeg broja ljudi. Ne postoji formalni razlog da se ne sluša ta muzika, nije teška, dosadna, seriozna, već je pitka, ali i duboka.
„Walking In My Shoes“ zauzima posebno mestu u setu benda. Sam Gor je rekao:
Kada bi me prisili da izaberem omiljenu pesmu bila bi to „Walking In My Shoes“. Mislim da ta stvar ima odličnu melodiju, instrumentacija je zanimljiva, a reči i tema kojom se pesma bavi savršeno su uklopljeni u celinu.
Ukupni doživljaj pesme sigurno ne bi bio tako efektan bez neverovatnog glasa, uzavrele seksualnosti i neverovatne harizme pevača i lidera benda Dejvida Gana (Dave Gahan). Niko ne razume bolje stihove i Gorove traume od Gana. Njih dvojica su nerazdvojiva celina. Čak i kada Gan nastupa solo, Gor je uvek prisutan, od njegove imaginacije se ne može pobeći.
Mnogo je verzija ove pesme. Mi vam preporučujemo svežu varijantu koju su Depeche Mode izveli sa „BBC Concert Orchestra“ i to okviru svojevrsnog projekta „Radio 2 Piano Room“. Ovo je sporija, meditativna verzija pesma. Ganov glas je perfektan. On, kao i uvek, savršeno vodi slušaoca kroz pesmu, dok Gor, u iscepanom džemperu, gitarom i glasom, prati majstora na sceni. Ukratko, savršeno izvođenje savršene pesme.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.