Kventin Tarantino (Quentin Tarantino) potpisuje vrlo zanimljivu i intrigantnu filmografiju. Svi njegovi filmovi duboko su ukorenjeni u Holivudu, kao i u žanrovskom filmu, ali nose i taj umetnički, pobunjenički i autentični duh. Duh koji ga odvaja od standarda, koji je tipičan za LA i okolinu. Tarantino je udubljen u holivudski film, a istovremeno beži od klišea. On je veliki majstor u odavanju počasti velikim autorima, ali im se u isto vreme nekako podsmeva i to tako što sva pravila izvrće naopako i poručuje da nište ne mora da se radi kako piše niti kako su autoriteti zacrtali. Sve to ga čini jednim od najzanimljivijih autora zapadne obale Amerike.
Jedini film koji ne poštuje ove principe, bar ne u potpunosti, jeste njegovo treće delo “Jackie Brown”. Zbog toga je ova preporuka namenjena gledaocima koji nisu upoznati s delom Kventina Tarantina ili ga nisu temeljno gledali. Preporučujemo vam da počnete od tog filma pa nastavite sve po redu. Taman kada završite sve sačekaće vas i njegov poslednji film u karijeri, deseti po redu.
“Jackie Brown” je jedni film za koji Tarantino nije napisao originalni scenario (napisan je na osnovu knjige). Priča je “obična”, o običnim ljudima i njihovim problema, klasični je krimi-triler. Priča jednostavna, u poređenju s ostalim, u suštini linearna. U centru su likovi i dijalozi, što je inače jedan od glavnih aduta ovog reditelja. Takođe, nema nasilja, bar kada se uzmu u obzir Tarantinovi standardi. Nasilja ima samo koliko mora.
Ovo je, dakle, rediteljev najkonvencionalniji film. Zato ga i preporučujem za nove gledaoce, kao i za one koji su zaboravili ovog autora. Sve u očekivanju njegovog poslednjeg filma, velikog finala jedne vrhunski kontrolisane karijere.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.