U Srba (a i kod Bugara) se Vidovdan obeležava od davnina… Onih pravih, slovenskih… Neko kaže u čast Svetovidu, bogu rata i izobilja (kakav kombinacija, a?).
Drugi pričaju i o trojanskom svetom trojstvu: Stvoritelj, Održitelj i Uništitelj života… Kapirate već, slično kao i u hrišćanstvu, ovo pagansko verovanje priča o tri oblika jednog boga… Prvi vid nas stvori, zbog trećeg umiremo, a taj drugi… E, taj Održitelj je u stvari zaslužan što mi uopšte možemo da se izborimo sa svim nedaćama koje nas prate kroz život… Jedino on je svo vreme uz čoveka i jedino on vidi svaki čovečiji (ljudski) greh i najvažnije-odmah nam prašta… ili ne. Zato su ga ljudi najviše voleli, a zbog toga što sve vidi nazvaše ga Vidom. On je lečio (vidao) čoveka i davao mu znanja (uvide) u sve tajne sveta. Zgodno je da je krst sa četiri ocila (zanaka „C“) koji su Srbi prigrlili kao svoj simbol, upravo i simbol Vida, odnosno Održitelja! To što su okrenuti na sve strane sveta, upravo simbolizuje da se svuda nalazi, da sve vidi, a krst… pa krst je odvajkada simbol svetlosti božje…
Sad, slučajem, ili nekim usudom, bar za nas Srbe (!!!), Vidovdan je bio uvek nekako važan, ne samo verski, već i životni (da ne kažem istorijski) dan… Boj na Kosovu…
Od tog Vidovdana 1389. godine, Srbi veruju i da se svakog 28. (15.) juna jasno vidi ko je vera, a ko nevera.
Posle su se redom ređali Vidovdani… važniji i manje važni, ali nikad nevažni…
Godine 1869. je donet je Namesnički ustav Kneževine Srbije, 1876. smo proglasili rat Turskoj carevini, ’878. je počela rasprava o Srbiji na Berlinskom kongresu, 1881. je potpisana Tajna konvencija između Srbije i Austrougarske, a 1913. na Vidovdan, počeo je Drugi balkanski rat.
’914. Gavrilo puca na Franca Ferdinanda u Sarajevu (počinje Prvi svetski rat), a 1915. Ljuba Jovanović sa albanskim političarem Esad-Pašom potpisuje stvaranje „realne unije“ sa Albanijom.
Na Vidovdan ’919. potpisan je Versajski sporazum i završen Prvi svetski rat.
Godine 1921. kralj Aleksandar I Karađorđević je doneo Vidovdanski ustav, a Spasoja Stejić Baća je probao da ga ubije. Potom se ’41. desio ustaški pokolj Srba u Bugojnu (samo jedan od brojnih na Vidovdan, pa ih neću sve pobrajati..)
Godine 1948. je doneta Rezolucija Informbiroa što je označilo kraj ljubavi Jugoslavije i istočnog bloka. Istorijsko NE Staljinu…
Potom, 1950. je pušten u saobraćaj put Beograd-Zagreb (autoput Bratstva-Jedinstva), a ’89. na Gazimestanu, obeleženo je 600 godina Kosovske bitke i (!!!) započeo politički uspon Slobodana Miloševića.
Već sledeće, 1990. godine, na Vidovdan su usvojeni amandmani na Ustav Hrvatske i Srbi više nisu bili konstitutivni narod u Hrvatskoj. Zatm se ’91. desio Holmec (ubistvo vojnika SFRJ od strane pripadnika TO Slovenije), a ’92. je probijen koridor kod Brčkog i konačno su spojena oba dela Republike Srpske.
Dalje, 1999. obeležavanje Vidovdana i 610 godina od održavanja Kosovske bitke, zapamtićemo po egzodusu srpskog naroda sa Kosova i Metohije.
Na Vidovdan 2001. godine, Slobodan Milošević je izručen Haškom tribunalu, a Vidovdan je ponovo ustanovljen kao državni praznik.
Godine 2006. Crna Gora je primljena u Ujedinjene nacije kao 192 zemlja članica, a Vrhovni sud Srbije je potvrdio presudu Miloradu Ulemeku Legiji kojom je osuđen na 40 godina zatvora.
I sve na Vidovdan… pa ko vera, ko nevera…
I evo nas u 2025.
Videli smo se na Vidovdan… I nekom je smetalo što baš na Vidovdan? Nekom je smetao Milo Lompar, nekom Dejan Bodiroga… Nekom pesme koje je izvodio hor, nekom zastave i motivi koje su studenti imali tog dana na Slaviji… „Srbovanje“…
Vesna Pešić reče da je tih 90-ih obišla Srbiju uzduž i popreko i da tako (kao Lompar, Bodiroga, Trajković, studenti i drugi…) nikada nije pričala!
Istina je… Stvarno je obišla Srbiju i zaista tako nije pričala… Zaboravila je samo da ovi, za razliku od nje, nikada nisu ni Aleksandra Vučića proglašavali za srpskog De Gola… Jbg… Vidovdan…
Čini se (jasno je prejaka reč) da su studenti od režima preuzeli (oteli?) ekskluzivitet nacionalnih pitanja i nacionalnih osećanja. Himna nam je opet srpska, i zastava i grb!
Oteli od režima i vratili Srbima, tako da su Sretenje i Vidovdan, ponovo, pored toga što su državni, postali i narodni praznici!
A dal’ nam je Vidovdan usud, ili slučaj… Ne znam…
Al’ vera il’ nevera je naša odluka… Samo naša i ničija više!