Preporučujemo vam još jedno jedno-remek delo Dušana Kovačevića, čak i ako ste čitali ili gledali to delo, savetujemo da mu se vratite.
Kovačević je pisao, kako drame tako i scenarija za ključna dramska dela o ovim prostorima i ljudima. Naterao nas je da se smejemo sebi dok u sebi mislimo da se smejemo njima. Kao da autor nije ništa očekivao od publike, iako bi bilo logično očekivati da će publika nešto naučiti. Kovačević nas izgleda poznaje bolje nego što poznajemo sebe i bolje nego što se poznajemo međusobno.
Da se razumemo, super je naš humor i sama rado i često citiram sve one rečenice koje su urezane u kolektivno pamćenje, ali mera mora postojati. I tako je veliki dramski pisac i scenarista u želji da nam pokaže našu političku otupelost i nezainteresovanost za sopstvene živote napisao još jedno delo „Lari Tompson, tragedija jedne mladosti“.
Predstava koja nas, bar na početku, pomalo zbunjuje, prvih dvadesetak minuta ili malo više nismo sigurni o čemu se tu zapravo radi. „Lari Tompson“ je serija koju jedna porodica pažljivo gleda i brine se za sudbinu junaka. Gotovo sa istom strašću kao što Radovan prati Džordža. A zapravo sve vreme upravnica pokušava da ubedi glavnog glumca da dođe u pozorište kako bi se predstava održala. I tako gledaoci sede i čekaju da predstava „Sirano de Beržerak“ počne, a u stvari gledaju predstavu o tome kako predstava treba da počne…
Čekaju da se, kao i u svakoj predstavi, glumci pojave i počnu da govore, skaču, tuku se, šta već treba da rade. Potom gledaju bezuspešan pokušaj upravnice da ubedi jednog glumca da ne izvrši samoubistvo i da dođe da još jednom održi „Sirana“. S druge strane gledate kako sporedni glumac improvizuje na sceni i postaje glavni glumac. A u pozadini se odvija borba za život. Ljudi se tuku zbog dugova, plate kasne, seku struju zbog neplaćanja. Svaki junak, iako vam može delovati čudno zašto se pojavljuje, ima svoju funkciju – treba da nam prikaže stanje društva.
Kovačević nam prikazuje društvo koje je ogrezlo u apatiju, koje je nezainteresovano da bilo šta preduzme, kao i da uradi nešto na ličnom planu i razvoju. Društvo koje beži od problema tako što pasionirano gleda televiziju, koje krivi druge, ne može otići daleko. Jedino mu preostaje da sopstvenu propast gleda kao predstavu. Ako neko preživi možda je i preporuči…
Predstavu „Lari Tompson – tragedija jedne mladosti “ u izvođenju Vrnjačkog pozorišta možete pogledati ovde.
Pogledajte i druge Lava LAB preporuke ovde.